Malo je u svijetu onih koji se i u 40. godini života profesionalno bave sportom. Pogotovo kolektivnim, kakav je nogomet. Držati u tim godinama maksimalnu koncentraciju, svakodnevno trenirati, redati krugove i kilometre, usvajati tehničke i taktičke zamisli trenera, a pritom i tresti protivničke mreže uistinu nije lako i zato se takvi zasluženo nazivaju živućim legendama. Jednu takvu imamo čast gledati u Koprivnici, a već sad pogađate da pričamo o Ivanu Krstanoviću.

Popularni Krle, ili Pope, kako ga prijatelji nazivaju, nedvojbeno je HNL ikona. Naime, riječ je o igraču koji je sa 114 prvenstvenih pogodaka treći na vječitoj listi strijelaca, a s preko 300 HNL nastupa jedan je i od onih koji imaju najviše utakmica u nogama. Službeno je na 304 odigrane prvenstvene utakmice i drži 11. mjesto na vječitoj listi igrača, ali ako ga zdravlje posluži i ako mu trener Zoran Zekić dade priliku, kraj sezone mogao bi dočekati na sedmom mjestu, jer Hrvoje Štrok, Nino Bule, Damir Krznar i Josip Bulat imaju tek nekoliko nastupa više od njega.

Također, nakon Vanje Iveše, Jakova Suraća i Davora Vugrinca, četvrti je najstariji igrač u HNL-u, a ako želi nekog od njih nadmašiti, ne gine mu još barem jedna sezone u ligi u kojoj je proveo cijelu karijeru. Igrao je za Zagreb, Dinamo, Rijeku, Zadar, Lokomotivu i sada Slaven, gdje se najduže i zadržao. U Koprivnici je četvrtu sezonu, a u 90 prvenstvenih nastupa mreže protivnika parao je 33 puta. I ove sezone najbolji je strijelac kluba sa šest jesenskih golova. Kažu mnogi da je poput vina. Odnosno, što je stariji to je bolji.

Ako je to istina, onda nema straha za koprivničkog prvoligaša, jer legendarni Krle upravo je danas ušao u 40. godinu života. Slavi 39. rođendan, a to saznanje bilo nam je idealno kako bismo s HNL ikonom napravili slavljenički intervju. Pričali smo o godinama, Slavenu, ligi, transferima, jedanaestercima koje toliko voli, a koji su mu ciljevi, koliko još namjerava trčati prvoligaškim travnjacima, tko su mu najveće mušterije, a protiv koga se uvijek muči doznajte u nastavku.

Za početak, svi se pitaju koliko još može igrati i držati ritam Ivan Krstanović?

Uvijek kažem, igrat ću dokle god će me zdravlje služiti. Ja se dobro osjećam, fizički sam dosta dobar i samo neka traje. Makar, u nogometu se nikad ne zna, sutra se može dogoditi neka ozljeda i usmjeriti me, ne daj bože, prema kraju karijere. Da kucnem u nešto, nadam se da do toga neće doći.

Znači, možemo reći da se Krstanović osjeća kao i prije, recimo, 10 godina?

Tako je. Nema neke razlike osim u godinama.

Dobro, koja je onda tajna te održivosti? Postoji li uopće? Kako držati korak s onima kojima otac možeš biti?

Sigurno tu genetika igra svoju ulogu, ali dosta radim i na prevenciji, pripremam se prije treninga tako da vjerojatno i tu ima nečega. Morate znati da sve što sam napravio – napravio sam svojim radom i trudom, nisam nikada zabušavao. Volim raditi, volim trenirati i mislim da se to vidi.

U Koprivnici ste četvrtu sezonu. Vidite li se i dalje ovdje, negdje drugdje ili ćete možda nakon sezone objesiti kopačke o klin, kako se to popularno kaže?

Da, dugo sam ovdje i u Koprivnici se stvarno lijepo osjećam. Svi su korektni prema meni od prvog dana i imam samo riječi pohvale i za grad i za klub. A koliko dugo ću još igrati, vidjet ćemo. Nikakvu odluku još nisam donio. Cilj mi je igrati dalje, zabijati golove, ali vidjet ćemo do kada će me zdravlje služiti. Baš sam neki dan pričao s Tomislavom Rukavinom koji mi je rekao, igraj samo dokle god možeš, bit će ti poslije žao.

Postoji li neki cilj u glavi što se tiče pogodaka. Ostavili ste iza sebe Mumleka i Popovića, sljedeća prepreka visoko je postavljena? Cvitanović je na 126 golova. 

Čovjek sam s ambicijama, uvijek ih imam i sigurno želim stići Igora Cvitanovića, iako nisam opterećen s time. Uvijek sam bio uporan i ono što sam želio, upornošću i radom sam uglavnom i ostvario, tako da nikad ne reci nikad. Ja ću dati sve od sebe da i dalje zabijam, a hoću li ga stići vidjet ćemo.

Znači, još 12 komada morate zabiti. To sugerira na raspucano proljeće ili još jednu sezonu u HNL-u?

Pa lako moguće. Ako ću se ovako osjećati nema razloga da ne odigram još jednu sezonu. Znate, redovito mjerimo na treninzima koliko tko pretrči i uvijek sam u vrhu, među dva-tri najbolja igrača. To vrijedi i za utakmice, nemam problema s kondicijom.

Moramo se malo okrenuti Slavenu. Starosjedioc ste u klubu pa vas možemo pitati o mišljenju. Kakav je bio klub dok ste došli, a kakav je sada?

Slaven je stabilan klub, a Koprivnica sređena sredina i nije floskula to što se stalno govori da je poželjna sredina za nogomet. Klub je to koji nikada nije ispao iz prve HNL i apsolutno zaslužuje igrati u najvišem rangu. Što se tiče aktualne situacije, Zekić nas je stvarno digao, igramo dobar nogomet i vjerujem da će nas još više podići i da ćemo biti šesti na kraju. Nitko nas nije nadigrao u zadnje vrijeme, puni smo samopouzdanja i gledamo samo prema gore. Strah od ispadanja ne postoji, to je sigurno. I mislim da Slaven, općenito gledano, neće nikada ispasti iz lige.

Mnogi tvrde da je klub neambiciozan. Kako vi igrači gledate na to?

Pa dobro, svatko ima svoje mišljenje, a mi se s time možemo ili ne moramo složiti. Ja se s tim ne slažem, jer sam unutra i vidim da ima pozitive i da krećemo prema gore. I mislim da će klub, ako ne bude većih promjena, već sljedeće sezone moći napraviti nešto ozbiljnije. Sigurno u klubu imaju zacrtane neke ciljeve, nekad ih je teško dostići, ali Slaven ima tradiciju, među pet-šest najboljih je u državi godinama i to je velika stvar. Pogotovo kada se zna da liga raste iz godine u godinu i da se sve više novaca ulaže. Nije to lako pratiti, pogotovo u maloj sredini poput Koprivnice.

Kakav je igrački kadar? Ima li mlađih igrača u svlačionici koji bi mogli i trebali preuzeti glavnu riječ u budućnosti? 

Sigurno ima. Laušić i Goda mnogo obećavaju i pokazuju kvalitetu, ali ne samo oni. Mlinarić, Kocijan, Brković, Bogojević, Caimacov, Hlevnjak, sve su to dobri igrači koji će još mnogo toga imati za pokazati. Zaboravili smo na Zvonareka, koji je već i ostvario transfer života. Tako da nema straha za budućnost kluba, u to sam siguran. Pritom treba naglasiti da nisu samo dobri igrači, već i dobri momci, a to je vrlo važno.

Hajdemo se malo okrenuti vašim pogocima, ispada da je Hajduk omiljena mušterija?

Pa dobro, to mi svi govore, ali ja se za svaku utakmicu pripremam na jednaki način, neovisno o protivniku. Tako da mi nije Hajduk posebna meta, ali eto, nekako sam raspucan protiv njega. I protiv Istre isto tako, to je pomalo nevjerojatno. Dok recimo, s druge strane, Osijek i Dinamo mi nikada nisu ležali, također Slaven nekada, kada sam još igrao protiv njega.

Jedanaesterci su vaša specijalnost, iako je u posljednje vrijeme bilo nekoliko profulanih. 

Koliko sam ih šutirao, moram nešto i promašiti, da se malo našalim. Ali da, jedanaesterci su moja specijalnost, ozbiljno im pristupam i zadovoljan sam brojem pogodaka postignutih s bijele točke. Uvijek se može dogoditi da ga promašiš, to je dio nogometa, ali meni se to rijetko događalo. Nadam se da ću ih do kraja karijere zabiti još nekoliko.

Moramo vas pitati i o HNL-u, liga nikada nije bila zanimljivija. Koga vidite kao budućeg prvaka?

Istina je da nikada nije bilo toliko neizvjesno, svi na vrhu su izjednačeni, ali mislim da je Dinamo najveći favorit. Još će se pojačati, imat će manji broj utakmica nego jesenas i smatram ih izrazitim favoritom. Osijek je, također, dobar, Rijeka i Hajduk su se digli i baš se veselim nastavku sezone.

Još jednom moramo pitati, postoji li mogućnost da vas i dalje gledamo u Koprivnici? 

Kažem, nikad se ne zna. Ako bude zdravlja i ako se dogovorim s ljudima iz kluba, jer mi ugovor istječe na kraju sezone, zašto ne. Zabijem li sad na proljeće pet, šest golova sigurno ću odigrati još jednu sezonu, a hoće li to biti u Koprivnici ili negdje drugdje teško je sad reći.

Za kraj, poruka mladima? Ako je netko može dati, onda ste to vi…

Neka budu uporni i neka samo rade, rade i rade. Bez previše priče i bez previše pozivanja na managere ili neke druge ljude. Trening i zeleni teren jedino su mjerilo. Nema veze ako slabije igraš, ako nisi član prve momčadi, budi uporan i treniraj. Kad tad će ti se to vratiti. Imao sam jednog trenera koji je rekao da je nogomet poput ženske. Ako se vrtiš oko nje, ona će ti prići, ako ne, ona ode. To je istina. Ako si pošten prema nogometu i terenu, to će ti se vratiti, ali ako samo pričaš, zabušavaš, ako nisi uporan, zaboravi na sve.

Bio sam na korak do Sheffield Wednesdaya i Championshipa

Znamo svi da ste vezani uz HNL, nikada niste bili u inozemstvu. Postoji li žal zbog toga?

Bilo je ponuda, i to dosta, ali uvijek gledam prema naprijed tako da mi ničega nije žao. Najkonkretniji je bio Sheffield Wednesday, bio sam na korak do Championshipa, dogovorili smo sporazum na tri godine, ali nisam dobio radnu dozvolu i sve je propalo. Bilo je tu i ponuda koje me nisu zadovoljavale, kojima sam se zahvalio, ali za ničim ne žalim. Bio sam u Dinamu i Rijeci, koji su veliki klubovi, financijski sam tamo bio zadovoljan i nema potrebe da za nečim žalim. Zadovoljan sam svojom karijerom, mislim da je dobra.