Objavljujemo zadnje u nizu sjećanja na osnivača koprivničkog muzeja. U nedjelju 2. rujna 1962. godine na Gradskom groblju u Koprivnici pokopan je dr. Leander Brozović, koji je umro u subotu 1. rujna. Kako je tada zabilježeno u Glasu Podravine, pogrebu su prisustvovali mnogi društveno-politički radnici, predstavnici Društva muzealaca Hrvatske i podružnice Varaždin, predstavnici Veterinarskog saveza Hrvatske, slikari iz Hlebina i drugi građani.
Objavljujemo i tekst Paje Kanižaja, koji je tada na stranici Kulture u Glasu Podravine pisao rubirku pod nazivom ”Galerija podravskih umjetnika”, sa sjećanjima na dra Brozovića.
Mecena podravskih umjetnika
(Dr Leander Brozović 1897-1962)
TEKST PAJE KANIŽAJA OBJAVLJEN U GLASU PODRAVINE 8. RUJNA 1962. GODINE
– Onda, tko je sada na redu, upitao me dr Leander Brozović kad sam posljednji put bio kod njega. Mislio je na to o kome ću pisati u slijedećem broju u ovoj rubrici.
Onda nisam ni slutio da ću morati naslov rubrike korigirati i da će ispod glavnog naslova u zagradi stajati njegovo ime i godina 1962. Prije nego što sam na ovom mjestu počeo pisati o podravskim umjetnicima konzultirao sam se s njim o slikarima o kojima treba pisati. Nisam mu rekao da ću posljednji napis iz te serije biti posvećen njemu. Njemu, duhovitom vođi umjetnika našega kraja. Meceni kulture u Koprivnici. Njemu, dr Leanderu Brozoviću.
Kroz njegovu malu sobicu u prostorijama muzeja vodili su svi putevi za Hlebine i putevi iz Hlebina. Kad god je netko od podravskih umjetnika svratio u Koprivnicu posjetio je muzej! Onu malu sobicu gdje je ispod zida prepunog slika bio improviziran krevet, jer godine i bolest ponekad su bile jače od volje. Svi su oni dolazili u tu sobicu, jer on im je mnogima organizirao prvu izložbu, otkupio prvu sliku, a više od svega ulio samopovjerenje u njihove sposobnosti. Bio je otac njihove umjetnosti. Radovao se svakom njihovom uspjehu. Izrezivao iz novina zapise o njima i slagao o svakom značajnijem umjetniku mapu, gdje je uz izreske iz novina stavljao katalog reprodukcije, što će jednom poslužiti kao dokumentacija čuvenog fenomena Hlebinske škole, a uz to i dokumentacija jednog dugotrajnog rada, prekinutog preranom smrću. Ne samo da je sakupljao dokumentaciju tih umjetnika nego i svih, koji su na bilo koji način vezani uz Koprivnicu.
I sad kad je već kolekcija podravskih umjetnika postala velika i kad je zgrada bivšeg suda dodijeljena muzeju, on nije doživio da mu se ispuni velika želja – da Koprivnica dobije galeriju podravskih naivaca. Mirko Virius, Ivan Generalić, Franjo Mraz, Dragan Gaži, Franjo Filipović, Ivan Večenaj, Martin Mehkek, Mijo Kovačić i Generalić mlađi i drugi podravski umjetnici zastupljeni su u kolekciji muzeja koju je sakupljao dr. Brozović. Nedavno je otkupljen i autoportret M. Viriusa, tako da je muzej kompletirao autoportrete najpoznatijih naših podravskih umjetnika i to je bez sumnje najkompletnija i najkvalitetnija kolekcija autoportreta. Ni jedna galerija nema bolje! Podravski su umjetnici izgubili velikog prijatelja, savjetnika i zaštitnika.
– Meni su oni svi jednako dragi, rekao mi je nedavno.
I on je bio drag svima njima! Svima nama! Muzej je izgubio svog upravitelja, svog osnivača – a galerija je izgubila svog kustosa i osnivača. I ako jednom u Koprivnici bude otvorena galerija, bit će to njegova galerija. Kao što je bio i muzej. Na kraju obraćam se vama, podravski um jetnici. Dr. Leander Brozović puno vas je zadužio. Vratite mu dio duga. Poklonite svaki po jedan svoj rad Gradskom muzeju Koprivnice, da Koprivnica dobije što prije galeriju. Poklonite svaki jedan dar dr Leanderu Brozoviću znam, a i vi to znate, da će mu to biti najljepši dar.
P. Kanižaj