Nakon što smo prije tjedan dana pisali o crnim brojkama, koje govore da nas je na području Koprivničko-križevačke županije sve manje i kako unazad pet godina nismo imali toliko negativan prirodni prirast, Državni zavod za statistiku ovih je dana izašao s novim podacima. Ovaj put pozabavili su se vanjskom i unutarnjom migracijom stanovništva Republike Hrvatske u 2020. godini.
Ono što se odmah može primijetiti je podatak da se lani, za razliku od prethodnih godina, povećao broj onih koji su se vratili iz inozemstva, odnosno da je sve manji broj onih koji odlaze. Konkretno, što se tiče naše županije, doselilo se njih 438, a odselilo 502. Dakle, negativna razlika je 64, a ta brojka je mizerna s obzirom na 2019. (-380), 2018. (- 556), a poglavito 2017. godinu (- 804).
Drugim riječima, ove brojke pokazuju da se sve više “gastarbajtera” vraća svojim kućama, a nema sumnje kako veliki razlog, vjerojatno i najveći, leži u koronakrizi, koja je brojne potakla, s obzirom na restrikcije, da se vrate svojim domovima. Izuzmemo li jedan dio Slavonije, trend primjetan u našoj županiji odnosi se na cijelu Lijepu našu, a u nekim nama susjednim županijama, poput Varaždinske, čak se više ljudi doselilo nego odselilo te su one u plusu.
Teško je pronaći one koji su se vratili
Međutim, realnost je, unatoč tim optimističnim brojkama, ipak nešto drugačija. Naime, listajući imenike po mobitelima, istrazujuči bespuća društvenih mreža i kontaktirajući nama bliske osobe, nismo uspjeli naći nikoga tko se u posljednje vrijeme vratio iz Njemačke, a da razlog nije bio osobne prirode. Točnije rečeno, dvije osobe koje smo pronašli vratile su se isključivo zato što su im djevojke ostale u drugom stanju. Ne zbog virusa, bolje plaćenog posla ili nečeg trećeg.
S obzirom na to odlučili smo kontaktirati poznanike u Njemačkoj i upoznati ih s brojkama Državnog zavoda. Pomalo u nevjerici rekli su nam da teško vjeruju u tako nešto, a baš poput nas, nisu nam znali navesti nekoga tko se unazad nekoliko mjeseci vratio u Hrvatsku. Jedan od onih koje smo nazvali, a koji je htio javno progovoriti, je Tomislav Kovač iz Koprivnice, za prijatelje poznatiji kao Vicko.
U Njemačku je otišao početkom 2018. godine, a kako je naglasio, jedini i isključivi razlog bila je mala plaća u bivšoj firmi. Tražio je povišicu, naišao na negativan odgovor, a nakon toga zalupio vrata kompaniji, a uskoro i rodnom gradu.
Rade za hrvatske firme i statistika ih ne vodi kao radnike u inozemstvu
– Odluka tada nije bila laka, ali je bila ispravna. S godinama se čovjek privikne na sve i ne žalim što sam povukao takav potez. Minus je to što sam udaljen od obitelji i cure, ali ovdje ima toliko naših ljudi da se osjećam kao da sam u Hrvatskoj – rekao nam je na početku Vicko, koji je trenutno u blizini Stuttgarta.
Kaže kako su ga brojke iznenadile, jer naši ljudi ne odlaze iz Njemačke, dapače, svako malo dolaze novi.
– Ne znam što bih rekao. Eventualno su se vratili konobari i kuhari, jer je dosta tih restorana i hotela zbog korone bilo zatvoreno. Ali to je jedino što mi pada na pamet, jer ja iskreno ne znam nijednog povratnika. Uostalom, te brojke nisu vjerodostojne, jer mnogo nas radi za hrvatske firme, ovdje smo kao izaslani radnici i po statistici se ne vodimo kao da radimo izvan Hrvatske. Samo u mojoj firmi nas je hrpa takvih, a možete si zamisliti koliko je još takvih – pojašnjava.
Dodaje kako je trenutno zadovoljan u Njemačkoj i da se ne misli tako skoro vratiti, osim ako ga obiteljske potrebe na to ne prisile.
Na bauštelama i u majstorskim zanimanjima uvijek ima posla
– U pravilu, nemam neki plan niti gledam tako daleko u budućnost, iako bih bio najsretniji da mi se djevojka pridruži ovdje u Njemačkoj, jer su uvjeti mnogo bolji nego kod nas. Uostalom, sveopća situacija u Hrvatskoj me uopće ne privlači, mnogo je nepoštenja i razno-raznih igrica, koje se direktno odnose na džep radnika. Vjerojatno ima i u Njemačkoj sličnih situacija, ali nema nepravde prema radniku. Eto, meni je ovdje plaćen i smještaj, dakle, da se dobro zaštedjeti – kaže Vicko, koji u pravilu jednom mjesečno dolazi na nekoliko dana doma.
Na kraju je dodao da je možda u Njemačkoj prije bilo više posla nego što ga sada ima, ali to se odnosi uglavnom na tvornice i pogone.
– Na bauštelama i u nekim majstorskim zanimanjima uvijek ima posla, a zbog toga uglavnom i dolaze naši ljudi. Tako da stvarno ne vidim smisao u brojkama Državnog zavoda. Naših ovdje ima mnogo, ne vraćaju se, dapače, stalno dolaze novi, a tako će i ostati. Eto, imam vlastiti primjer, jer će mi se početkom jeseni pridružiti prijatelj iz Koprivnice. Jednostavno mu je dosta konstantnog preživljavanja iz mjeseca u mjesec – zaključio je naš sugovornik.
Vratimo li se malo brojkama Državnog zavoda za statistiku i stavimo li u isti okvir vanjske i unutarnje migracije, vidimo da je u našu županiju lani doselilo ukupno 950 žitelja, a iselilo njih 1153. Dakle, u godinu dana izgubili smo 200-tinjak osoba na migracijama među županijama ili u odlascima u inozemstvo. S tom negativnom brojkom Koprivničko-križevačka županija nalazi se negdje u sredini poretka, uzmemo li sve ostale u obzir.
