Napravio sam neformalni mini test na Obrtničkom i gospodarskom sajmu u Križevcima, a rezultati su vrlo zanimljivi.
Naime, kako se iz protokolarnih govorancija moglo čuti kako je na sajmu rekordnih 251 izlagača, krenuo sam u obilazak štandova. Cilj mi je bio dobiti što bolji uvid u uzorak pravnih osoba koje su zauzele svoje mjesto na sajmu, potrošio sam svega 15 minuta vremena zbrajajući, a rezultate možete pročitati u nastavku ove priče. Ističem kako je istraživanje potpuno površno jer ideja se stvorila u datom trenutku kao zajebancija na foru prijatelja koji godinama naziva sajam Smotrom državnih firmi.
Prvo što treba razjasniti čitateljima jest kako nije riječ o 251 pravnoj osobi kad pričamo o izlagačima već o ukupnom broju ljudi koji su vjerojatno popisani na nekom papiru kao odgovorne ili dežurne osobe ispred svojih tvrtki, udruga, škola…
Krenuvši u obilazak, izbrojao sam više od dvadesetak predstavnika različitih sudionika koji predstavljaju državu, županiju, grad – to su križevačke, koprivničke i đurđevačka škola, predstavnici policije, županijska obrtnička komora, štand partnera brodsko-posavske županije itd.
Nakon njih zbrajao sam trgovačka društva (j.d.o.o. ili d.o.o.) i tu je već broj izlagatelja bio manji, a i među njima onih poput Piškornice d.o.o. ili Križevačkog poduzetničkog centra (KPC d.o.o.) gdje udjele drže županije, općine ili gradovi pa je rezultat još manji, pričamo o svega petnaestak privatnih tvrtki poput Gianfranca Crepaldija kojeg smo intervjuirali prilikom otvorenja.
S obzirom da je ovo ipak sajam koji ipak promovira obrtništvo, očekivao sam puno bolje rezultate na tom području, ali potpuno razočaranje je nastalo kad sam izbrojao možda desetak obrta koji su došli promovirati svoje proizvode. Ništa bolji rezultati nisu niti među OPG-ovima, nositeljima nove i bolje poljoprivrede u našoj županiji, njih sam izbrojao na prste jedne ruke. Svi pričamo o Martinju, štatutima, vinskim cestama i seoskom turizmu, proizvođačima meda ili kupina, a gdje su ti ljudi?
Nisam siguran u čemu je kvaka, u previsokom najmu prostoru, nezainteresiranosti poduzetnika jer im dovoljno dobro ide, lošem popratnom programu, sajmu kao zastarjelom konceptu promocije i mjesta za sklapanje poslova? Možda ima premalo mjesta i previše prijava, a treba zadovoljiti javni (država), privatni (tržište) i građanski (civilno društvo) sektor. Ako i jest tako, onda je vidljvo tko ima prednost.
Ovo je čak 19. izdanje sajma, nije to mali broj, pamtim dane kad sam kao student radio na pomoćnim poslovima još dok se sajam održavao u bivšoj vojarni, tamo negdje prije deset godina. Tadašnje ogromne vojne hale bez grijanja s nula komfora, a dolazili su inozemni izlagači. Bila je tih godina prisutna i automobilska industrija, mogli ste sjesti u najnoviji Renault ili Opel, a to je ipak magnet za publiku, kao što je magnet bio i automobil kao prva nagrada sajma. Ono što se zadržalo svih ovih godina je revija frizura, svaka čast na tome, ali novih kreativnih ideja u neformalnom programu ne bi škodilo. Da su doveli Teslu iz Podravke ili jedan Rimčev električni Greyp na razgledavanje, vjerujem da bi publika reagirala pozitivno.
Kad smo već kod publike… Nakon svečanog otvorenja u sportskoj dvorani križevačke gimnazije, većina uzvanika među kojima su bili gospodarstvenici, političari i zainteresirana javnost, zadržala se na sajmu kojih pola sata-sat kako bi obišla ponudu, fotografirala se za medije, kupila neki proizvod. Nakon par sati nastao je muk. Poluprazna dvorana, poneki školarci u potrazi za besplatnom hranom i pićem te izlagači prepušteni na milost i nemilost tržištu.
Stvarno mi je teško pisati poput čangrizavog mrzitelja koji se uvijek žali na nešto i kojem ništa nije dovoljno dobro. Ispada da ne cijenim dovoljno trud organizatora, da ne prepoznajem sav taj godišnji rad koji stoji iza realizacije ili se jednostavno pravim pametan. Ali dragi naši čitatelji, uistinu bih volio pisati bombastične naslove o silnoj posjećenosti, o sklopljenim poslovima, fotografirati ljude koji s punim vrećicama izlaze iz dvorane. Nažalost, realnost govori drugačije, a na meni je da vam pokušam prenijeti što se krije iza protokolarnih naslova, savršenih fotografija modernih fotoaparata, lijepih riječi uspješnih poduzetnika koji jedno pričaju, a primjerima iz svoje tvrtke rade potpuno suprotno.
Ima i jedna odlična novost koja ipak ulijeva nadu u budućnost, a sjajno je što kolumnu ipak mogu zatvoriti optimizomom i pogledom u budućnost. Riječ je o tome da je ovaj sajam dobio tematski značaj u smjeru inovacija i novih tehnologija. Za taj korak naprijed treba zahvaliti Inovatorskom društvu Marcel Kiepach i njihovom predsjedniku Tomislavu Pavlicu koji se bavi mehatronikom i robotikom, a Tomislav je ujedno i voditelj Studentskog poduzetničko-tehnološkog inkubatora u Bjelovaru čije ideje, inovacije i konkretni rad možete uživo pogledati na sajmu.