Kad je Podravka Vegeta gostovala na turniru u Kruševcu u ljeti 2003. godine, na okupu su se našle izuzetno jake tadašnje ekipe. Osim domaćina tu je bio i danas jaki Oltchim te tada jaki Kometal, koji je kasnije nestao s rukomente scene. Sugovornice su na različitim mjestima u odnosu na to vrijeme. Mariana Tîrca je bila kasnije u Brašovu, a Naceva je danas u ministarstvu sporta i direktorica RK Vardara u Skoplju.
No, evo zapisa iz 2003.
Rad s mladima temelj je bilo kojeg sporta, pa tako i rukometa. Kako rade uspješne rukometne sredine razlog je razgovora s rukometnom legendom Marianom Tîrcom, bivšom igračicom Podravke, sada alfom i omegom regije Vîlcea u Rumunjskoj te kapetanicom skopskog Kometala diplomiranom pravnicom i golmanicom Gordanom Nacevom.
Rukometni klub iz Rîmnicu Vîlcee Oltchim (Olt je 674 kilometra duga rijeka koja protiče i kroz Vîlceu, a dodatak ‘chim’, a čita se ‘Oltkim’ odnosi se na kemijsku industriju, koja je sponzor) 12 puta je bio prvak Rumunjske i isto toliko puta pobjednik rumunjskog kupa, a po četiri puta je osvajao Kup EHF-a i Kup kupova.
– U mlađem uzrastu treniramo četiri kategorije igračica od devet do 18 godina i to radi šest trenera. Naš prvi sastav, koji smo izveli na turniru u Kruševcu, su mlade igračice, pretežito juniorke rođene 1985. i 1986. godine, ostale su do 23 godine, a samo jedna ima više od 30. Mi fabriciramo mlade igračice, prošle godine prodali smo 10 igračica – kaže Mariana Tîrca koja obnaša dužnost direktora za sveukupni sport regije Vîlcea.
Njezina riječ je zakon. U gradu od 120.000 stanovnika u sklopu sportskog centra dvije su dvorane, od kojih je jedna, u kojoj je tri puta ranije igrala i Podravka, obnovljena za Europsko prvenstvo 2000. godine i ima 2500 stolica. U dvoranama rad s mladima u svim kategorijama rukometašica počinje u sedam ujutro i završava u 21 sat. Sve igračice idu u školu, a starije studiraju fizičku kulturu.
Jedna od najjačih europskih kemijskih industrija Oltchim odvaja za rukomet 500.000 dolara godišnje. Kada su pitali direktora tvrtke kako to da daje tako velik novac za rukomet i isplati li mu se to, odgovorio je:
– Da ne dam taj novac, građani bi me linčovali!
Toliko taj grad voli i gaji rukomet i zato nije čudno što je stjecište mladih rukometašica iz cijele Rumunjske.
U Makedoniji Kometal je najsupješnija sportska ekipa, u to nema sumnje. Gazda Trifun Kostovski je bogat, vlasnik je između ostalog rudnika na istoku, a tvrtka Kometal ima sjedište u Beču.
Golmanica Gordana Naceva ove će godine napustiti Kometal, jer želi na zapad zbog usavršavanje jezika. Kad se nakon godine ili dvije vrati, iako je diplomirala pravo, želi raditi u rukometu:
– Imamo rukometne škole u cijeloj Makedoniji. U Skoplju je škola rukometa i djeca imaju natjecanja svake subote. Imamo viziju modernog kluba koji će se oslanjati na vlastite kadrove. Znate, igračice iz inozemstva daju rezultat, ali kratkoročno. Zanimanje publike za naše utakmice je nikakvo: kako i može biti kad u makedonskom prvenstvu pobjeđujemo sa 40-50 golova razlike. No, naš drugi sastav Eurostandard (naziv je po imenu banke u vlasništvu istog gazde) ima punu dvoranu – djevojčice su juniorke iz Makedonije – kaže Naceva.
I, pazite, taj Eurostandard preskače prvi krug kvalifikacija za Ligu prvakinja, jer je drugi u prvenstvu Makedonije, a Kometal mu je svojim rejtingom omogućio da sada u 2. pretkolu teoretski može igrati i s Podravkom.
Je li netko rekao: na mladima svijet ostaje?!
tekst i slika: Ivo Čičin-Mašansker