Kad se klinci na početku svog školovanja susretnu s pitanjem što žele biti kad odrastu, u svojim prvim sastavcima, prvim maštovitim izletima u svoju budućnost, uglavnom spominju neke svoje dječje favorite i uniformirane likove – policajce, vatrogasce, nogometaše, manekenke i pjevačice…
Nitko ne želi biti političar. Ali zato Mladen Kešer, odrasli muškarac formiranih stavova, poduzetnik kojem spominju dug prema državi i paradoksalnu situaciju da je najbogatiji političar u županiji, on želi biti predsjednik Republike Hrvatske, želi biti ministar poljoprivrede, župan koprivničko-križevački. Njegov Facebook profil vrelište je zanimljivih statusa i komentara, a u zadnji u nizu bavi se progonom Ivana Majdaka, križevačkog šefa SDP-a čiji je Kešer isto član, a Majdaka optužuje za laži i omalovažavanje putem anonimnih blogova.
Mora se priznati kako je Kešer zanimljiva politička pojava, svojim speficičnim, otvorenim gardom u lokalni politički prostor unosi reakciju od oduševljenih pojedinaca koji se zanose njegovim maketama velebnih investicija i projekata, pa sve do zgražanja običnog puka koji primjećuje njegovu nepismenost i borbu s palatalima. On definitivno zna što želi biti kad odraste, i tako svakih par godina iskaču nove ideje i pozicije. Njegova radost je vječna mladost.
Nova pojava na mini političkoj sceni Križevaca je Mario Rajn koji je istaknuo kandidaturu za gradonačelnika Križevaca. Nepoznat široj javnosti, Rajna čeka dokazivanje, kampanja koja bi ga trebala pozicionirati u nezavisnog stručnjaka mlađe generacije koji je neopterećen prošlošću. U prilog mu ide upravo ta neokaljanost i politička svježina, svjetonazorska neodređenost, što mu ujedno stvara i probleme jer njegovo ime mora doprijeti u dom svakog potencijalnog birača i izazvati reakciju. Još je prerano govoriti o mogućem utjecaju na odnos moći u Križevcima i kako će se to odraziti na trenutno stanje distribucije glasova, ali mladi Rajn je hrabro pokazao kako i on zna što želi biti kad odraste.
HSS u Križevcima je na aparatima, informacije o budućnosti te stranke koja se mora pripremiti za lokalne izbore izlaze na kapaljku, ali praktički se kao gotova stvar čini izbacivanje iz stranke župana Darka Korena, križevačkog dogradonačelnika Tomislava Katanovića, Gorana Gregureka i još par ljudi iz križevačkog ogranka. Krešo Beljak krenuo je u čišćenje ostavštine Branka Hrga i njegovih ljudi i na tom putu ne bira sredstva pa makar uništio jednu od najjačih organizacija HSS-a u cijeloj državi.
Križevcima kruže priče o još jednoj nezavisnoj listi koju će na lokalnim izborima činiti upravo izbačeni HSS-ovci na čelu s Katanovićem koji bi trebao biti i kandidat za gradonačelnika. Za druge je gotova stvar prelazak izbačenih u križevački HDZ kojeg je vlastiti vrh stranke ostavio da se snalazi kako zna i umije. Neshvatljivo je samo zašto Hrg nije dao svom zamjeniku grad u ruke u zadnje dvije godine mandata?
Situacija je bila maestralno posložena, Branko Hrg je afirmirani političar nacionalne razine, saborski zastupnik, četiri mandata na čelu Križevaca i da je dopustio Katanoviću da vodi Križevce zadnje dvije godine prije lokalnih izbora, sadašnji zamjenik imao bi veliku prednost pred svim ostalim kandidatima jer znamo kako svi projekti prilaze kraju i tempiraju se slikanja pred lokalne izbore. U neformalnim razgovorima s ljudima koji pobliže poznaju situaciju spominju se taštine, drugi kažu da je u pitanje taktiziranje. A možda je Katanović jedini koji ne zna odgovor na naslov ove kolumne?