Prvobitno su područje oko Koprivnice zauzimale šume hrasta kitnjaka i običnog graba. Takve šuma obično najbolje uspijevaju na blagim i ocjeditim padinama. Tamo je nastao obilan sloj tla, bogat organskim sastojcima zbog truljenja biljnih dijelova. Dobro drvo i obradivo tlo su bili temeljna osnova za kolonizaciju i krčenje, a žir je osiguravao hranu divljači i dijelom stoci. Na višim terenima Bilogore i Kalnika dominira bukova šuma s primjesama hrasta i graba
Šume hrasta lužnjaka, crne i bijele topole, raznih vrsta vrba i bijele johe su bile raširene više prema prostoru bližem rijeci Dravi. Tamo je zemljište slabije kakvoće sa područjima šljunčanih nanosa rijeke Drave na kojima se razvila plitka mekota, katkada debljine samo desetak centimetara. Šume su štitile dravsku obalu od erozivnog djelovanja rijeke Drave pa je njihova sječa omogućavala brže mijenjanje toka i dijelom utjecala na plavljenje. Zbog toga su na dravskom području nastali brojni rukavci. Neki od njih su stalno vlažni i obrasli šašem, trskom, rogozom i busenima oštre i tvrde trave neprikladne za pašu. Na višim terenima Bilogore i Kalnika dominira bukova šuma s primjesama hrasta i graba.
Na osnovi analize karata iz druge polovice 16. stoljeća možemo zaključiti da je prirodni pejsaž srednjovjekovne Podravine bio mnogo šumovitiji i vlažniji nego danas. Bogati šumski kompleksi uz Dravu te česte poplave koje su uzrokovale eroziju zemljišta, ali i objekata (poznato je da je jedan od najvećih neprijatelja podravskih utvrda bila upravo erozija) bile su važan dio prirodnih osobina podravskih srednjovjekovnih pejsaža.
Za ovdašnje stanovnike šume su imale veliku važnost jer se iz njih dobivalo drvo koje je bilo nezamjenjivo u ljudskoj svakodnevici. Ono se koristilo za ogrjev, građevinski materijal, za izradu oruđa za rad, namještaja, predmeta u kućanstvu itd. Krčenjem šuma i šikara stvarale su se nove poljoprivredne površine. Hrastove i bukove šume su, uz ostalo, služile i za žirenje svinja. U šumama se nalazila divljač, što je omogućavalo lov. U šumi brala i trava ispod drveća, a ta je bezazlena praksa potrajala do pojave umjetnih livada. Iz šume su se mogli uzimati i plodovi od dunja, kestena, oraha do divljih bobica i mladica za obnovu domaćih voćnjaka.
Šume su imale veliku ulogu u životu povlaštenih slojeva i običnih ljudi. Upotreba drveta kao građevnog materijala često je predstavljala samo polaznu točku za daljnju eksploataciju. Iako su šume imale veliko značenje u svakodnevnom životu, one su prvobitno bile smatrane poljoprivrednim površinama najmanje vrijednosti. U srednjem su vijeku one bile neka vrsta prirodnog dobra koje je svatko mogao koristiti koliko mu je bilo potrebno. U izvorima se često susreće njihovo neracionalno korištenje, a nove su oranice u najviše slučajeva bile stvarane sječom i spaljivanjem šuma.
Nakon osmanskog zauzimanja većeg dijela koprivničkog prostora na njegovim su se pograničnim dijelovima proširile šumske površine. To ilustrira podatak iz ljetopisa manastira Lepavine gdje piše da je oko 1587. «od Virovitice do Križevaca sama pustinja bila i sve šuma porasla».