Neurolozi pokušavaju novim teorijama odgonetnuti zašto ljudi u kliničkoj smrti vide svijetlo u tunelu, imaju osjećaj blaženstva, druže se s umrlima ili lebde iznad tijela.
Slavni psihijatar i psiholog Carl G. Jung doživio je u proljeće 1944. u bolnici u Švicarskoj srčani udar, a zatim i kliničku smrt. Kad se vratio među žive, izgovorio je u transu: – Bilo je toliko neopisivo i neizrecivo divno da mašta i osjećaji nisu dovoljni za stvaranje prave predodžbe. Dogodilo se da je mali prst shvatio da je dio ruke.
No povezanost između nematerijalnog uma i njegova materijalnog ekvivalenta mozga znanstvenici vide tek kao elektrokemijsku aktivnost. Metafora zato puca, a um postaje tek iluzija. U svojoj novoj knjizi “Božji impuls – je li religija upisana u mozak?” Kevin Nelson, neurolog sa Sveučilišta Kentucky, pokušava ponuditi zemaljske odgovore na iskustva ljudi koji su iskusili osjećaj blaženstva, svjetlo u tunelu, lebdenje iznad beživotnog tijela…
Na uzorku od 55 ljudi koji su proživjeli kliničku smrt zapazio je kako je njih 60 posto prije iskustva smrti proživjelo “REM ometanje”, posebno stanje u kojem ljudi teško prelaze iz stanja sna u stanje budnosti. Iako paralizirani kao i u snu, ti ljudi zapravo budni sanjaju, odnosno nekoliko sekundi ili minuta imaju živopisne halucinacije.
– San i java stapaju se u jedno, a tijekom kriznih trenutaka poput zatajenja srca, stanje ‘granične svijesti’ objašnjava sva iskustva bliska smrti – govori Nelson.
Svjetlo na kraju tunela i susrete s umrlima znanstvenik objašnjava nedostatkom protoka krvi u mozak. Mrežnica oka najviše se mijenja, a “tunelski vid” i halucinacije uobičajene su nuspojave. Svjetlost može doći i iz okruženja ili ga vizualni sustav može sam projicirati. Olaf Blanke eksperimentom je objasnio lebdenje iznad tijela. Pacijentici je prije operacije puštao električne impulse u razne dijelove mozga.
U jednom trenutku vidjela je kako lebdi iznad tijela i promatra pokus. Za osjećaj blaženstva Olaf je okrivio kemijski proces u mozgu koji smanjuje šok tijekom krize.
Baka na kraju tunela vratila ga mami i tati
Trogodišnji dječak Paul prošle je godine u Njemačkoj upao u jezero i srce mu je prestalo raditi. Izvukao ga je djed, a oživljavali su ga satima. Kad su odustali, Paul se probudio i rekao kako ga je iza vrata na kraju tunela čekala baka te ga vratila natrag. Mozak mu je spasila
hladna voda jezera.
Zbunjena osjetila haluciniraju
Znanstvenici sa Sveučilišta u Ženevi iskoristili su 3D tehnologiju, odnosno avatare, kako bi zbunili ispitanike koji su pomislili da su njihova virtualna tijela stvarna. Ispitanici su izgubili dodir sa stvarnošću, a pobrkana percepcija osjetila u mozgu dovela je do izvantjelesnog iskustva.
Život s one strane smrti
Američki pisac Ernest Hemingway pogođen je 1918. godine na talijanskoj fronti austrijskom granatom, a dok je u nesvjestici krvario, svijest je izašla i lebdjela nad tijelom. Izvantjelesna iskustva proživi polovica pacijenata u kliničkoj smrti, a znanstvenike zbunjuje što nakon povratka u život mogu opisati što se oko njih događalo bez obzira na to što im mozak nije funkcionirao. Posebno je upečatljiv slučaj biologa Lyalla Watsona, čiji se autobus prevrnuo na safariju u Keniji. U nesvjestici njegov je duh izašao iz tijela i vidio dječaka koji je bio zarobljen pod autobusom. Odmah nakon što je Lyalla došao k sebi, krenuo je spasiti dječaka. Ako nisu izmišljeni, takvi slučajevi pokazuju kako ljudska svijest funkcionira i mimo mozga, odvojeno od njega. U jesen 2008. godine dr. Sam Parnia sa Sveučilišta Southampton pokrenuo je opsežno istraživanje, u kojem je pokušao dokumentirati i testirati 1500 ljudi koji su bili u stanju kliničke smrti pa se vratili iz nje.
Otkrio je da svijest preživljava i nakon što pacijent više ne diše, srce ne kuca, refleksi ne reagiraju, a krv je puna ugljičnog dioksida. Na krevete je postavio karte sa simbolima koje pacijenti nisu uvijek točno odgonetnuli, ali su ih vidjeli – dok su bili mrtvi.
Vide smrt jednako bez obzira na godine ili spol
Autor knjige “Dokazi iz zagrobnog života – znanost nakon smrti” onkolog Jeffrey Long proučavao je 2000 slučajeva kliničke smrti. Zaključio je kako su iskustva jednaka u svim kulturama – bez obzira na spol, godine, religijsko uvjerenje ili obrazovanje.
Ugljični dioksid izaziva jake halucinacije
Povišena koncentracija ugljičnog dioksida u krvi često se smatra odgovornom za halucinacije u stanju kliničke smrti. Njome se ipak ne može objasniti kako pacijenti uspijevaju točno opisati što liječnici razgovaraju, koje instrumente rabe i što se događa u bolničkoj sobi dok su praktički mrtvi.
Epileptički napadaji velikih proroka
Liječnica Emily Kelly, jedna od autorica knjige “Fantomi u mozgu”, napominje kako se nadnaravna prisutnost koju su proživljavali Muhamed, Sveti Pavao, Ivana Orelanska ili Dostojevski često objašnjava epileptičkim napadajima koji mijenjaju svijest. Emily se tome protivi i napominje kako je epileptički napadaj nejasno i neodređeno iskustvo.