Kada dobronamjerni putnik posjeti grad Koprivnicu, pogled mu zapljeni velebni toranj župne crkve Sv. Nikole biskupa, koji ga mami da navrati u nju i pomoli se Bogu i sv. Nikoli. Iako je u početku bila pod zaštitom Blažene Djevice Marije, zbog dotrajalosti crkve sredinom 17 stoljeća podignuta je u koprivničkoj tvrđavi nova, sadašnja crkva posvećena Sv. Nikoli biskupu.
Župu već devet godina vodi, svima znani po svojoj dobronamjernosti i pristupačnosti, župnik Tomislav Petrić. S njim smo razgovarali o njegovom životnom putu, Crkvi danas, životu župe koju vodi, problemima i nedaćama današnjeg čovjeka te vjeri i zadaćama Crkve.
1. Možete li nam se ukratko predstaviti i reći kada ste donijeli odluku da ćete postati svećenik?
Rođen sam 1975. godine u Ljubljani. Te iste godine moji su se roditelji, s nas troje djece, vratili u Oštrice kraj Novog Marofa, od kuda i potječemo. Rođen sam obitelji u kojoj se uvijek živjela i prakticirala vjera, kako u svakodnevnom životu, tako i kroz sakramentalni život. Od malena sam vezan uz Crkvu kroz ministriranje i pomaganje u župi, gdje sam i osjetio duhovni poziv. Osnovnu školu završio sam u Ključu i Novom Marofu. Upisao sam klasičnu gimnaziju u Zagrebu na Šalati i ušao u malo sjemenište. Nakon gimnazije, krenuo sam na teološki fakultet, na kojem sam diplomirao 2000. godine. Te iste godine zaređen sam za svećenika porukama blagopokojnog biskupa Marka Culeja, prvog varaždinskog biskupa.
2. Gdje ste bili prije nego što ste došli za župnika u Sv. Nikolu?
Prije povjerene mi službe župnika ove župe, koju sam primio po dekretu našeg varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka, bio sam godinu dana na đakonskom praktikumu u župi Uznesenja BDM -Močile u Koprivnici kod našeg dekana mons. Leonarda Markača, gdje sam pod njegovim vodstvom učio prve korake u pastoralu, zatim dvije godine kapelan u župi Sv. Vida u Pitomači i šest godina župnik župe Našašća sv. Križa u Rasinji. Od 2008. do danas, punih devet godina, župnik sam u crkvi Sv. Nikole.
3. Jeste li ikada u životu posustali, osjetili da možda vaš poziv nije bio pravi izbor?
U životu svakog čovjeka, pa tako i mene, postojali su trenuci kušnja, propitkivanja i razmišljanja. Normalno je da se nakon osmog razreda ne može donijeti konačna i zrela odluka, zato i svećenička formacija traje kroz srednju školu i fakultet, kako bi se kandidat kroz to vrijeme odgoja mogao učvrstiti u pozivu. Unatoč svim kušnjama i propitkivanjima, osobno nikad nisam požalio što sam prihvatio Božji poziv da postanem svećenik. Duhovni rad s ljudima i osjećaj da im mogu približiti Boga, za mene je neprocjenjiv i ne bih ga mijenjao ni za koji drugi poziv.
4. Kako danas vidite Crkvu? Koja je njena misija?
Crkva opstoji već više od dvije tisuće godina. Kroz to vrijeme prolazila je kroz mnoga turbulentna razdoblja povijesti, kroz koja je uspješno odolijevala svim poteškoćama vremena jer je vođena Duhom Svetim. Iako se svijet i čovjek koji u njemu živi kroz to vrijeme uvelike promijenio, Crkva ne mijenja svoju osnovnu zadaću ili misiju, a to je briga za čovjeka, kako u duhovnom tako i u materijalnom pogledu. Ona je zadržala svoju prvotnu zadaću, a to je kako približiti Boga čovjeku i dovesti ga na put spasenja koji nam je pokazao Sin Božji, Isus Krist po svojoj žrtvi na križu i slavnom uskrsnuću, koje je temelj naše vjere i spasenja.
5. Uvriježeno je mišljenje da na Svetu misu većinom ide starija populacija, tj. da su se mladi udaljili od Crkve?
Ne bi se s Vama do kraja složio u toj konstataciji. Istina, u današnjem društvu se uvriježilo mišljenje kako mladi ne teže za duhovnim i ne prakticiraju vjeru. Vođen osobnim iskustvom primjećujem mnoge mlade ljude na nedjeljnim misama, ne samo u svojoj župi, nego i u drugim župama. Istina je da je to manji postotak mladih, ali ne obeshrabrujući. Uostalom, primjećujem da se sve više mladih vraća duhovnim stvarnostima, jer osjećaju da ih ono materijalno ne može do kraja ispuniti i donijeti im ono unutarnje zadovoljstvo i mir za kojim čeznu.
6. Mislite li da bi se Crkva trebala više približiti mladima, na koji način?
Naravno da bi, nikada ne možemo reći da smo dovoljno učinili na ovome ili onome području. Današnji mladi čovjek traži Boga, čezne za duhovnim i zato je na nama svima, ne samo na svećeniku, đakonu ili vjeroučitelju, velika odgovornost za mladog čovjeka. Mnogo je izazova i ponuda koje odvlače čovjeka na sve strane, stoga se i Crkva trudi ponuditi mladom čovjeku različite duhovne sadržaje kako bi ga približila Bogu. Trudimo se raditi s mladima, kako na razini župnih zajednica, tako i na razini biskupija. No najviše ćemo približiti mladog čovjeka Bogu, ako živimo istinski vjeru u svakodnevnom životu, ako smo autentični vjernici.
7. Kakav je vaš stav prema progresivnim stavovima Pape, primjerice o prihvaćanju gay populacije, odobravanju kontracepcije?
Često se kroz povijest, Crkvi predbacivalo da je nazadna i da ne ide u korak s vremenom. Međutim, Crkva ostaje na temeljima Božjim, na putu koji joj je zacrtao Isus, kada je Petru rekao: „Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i ni vrata paklena neće je nadvladati“. I mi nakon dvije tisuće i sedamnaest godina svjedoci smo da se Kristove riječi ostvaruju, jer Crkva još uvijek postoji i živi. Od kako je Petar naših dana papa Franjo, Crkva se još više otvorila ljudima, kroz njegov život i djelovanje. Često se njegove izjave krivo i površno tumače, pa tako i o odobravanju kontracepcije. Papa je jasno izrekao svoj stav da je kontracepcija grijeh. Što se tiče gay populacije, Papa, a u ostalom i sama Crkva po svojem nauku koji je od Boga primila, ne osuđuje ni jednog čovjeka, već nas uči da trebamo ljubiti i prihvaćati svakog čovjeka i u svakom gledati Krista. I tu je Papa bio jasan, da Crkva ne odobrava gay brakove.
8. Kako ocjenjujete život mladih danas? Mislite li da je nad duhovnošću prevladao materijalizam?
Ne mislim tako, čovjek je duhovno i materijalno biće i u njemu ta borba uvijek traje, i dok se ne ostvari na oba polja, ne može biti potpuno sretan i ispunjen. Bog je dao čovjeku svijet da ga podredi sebi i da njime mudro upravlja. Često nam se čini da čovjek ne čini mudro s materijalnim, jer je na žalost postao rob materijalnome, a samim time i potisnuo ono duhovno u sebi. Mladi čovjek se bori u sebi, unatoč mnogim materijalnim ponudama, teži i za duhovnošću jer smo duhovna bića stvorena na sliku Božju, i kao što kaže sveti Augustin: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi“. Stoga vjerujem da mnogi mladi i danas teže za duhovnim i traže Boga.
9. Jeste li zadovoljni zajednicom te funkcioniranjem svoje župe?
Kroz ovih devet godina moje župničke službe u ovoj poznatoj koprivničkoj župi mogu reći da su vjernici uistinu ljudi otvorena srca, rado se odazivaju na sve akcije prilikom duhovne i materijalne obnove župe. Privrženi su župi i žive sa župom u svakom pogledu. Stoga je i meni kao svećeniku uistinu radost biti njihovim župnikom. Vjerski život župe veoma je aktivan, što pokazuje i velik broj vjernika koji se rado odazivaju na nedjeljne ali i svakodnevne euharistije i vjerska događanja u župi. Župa obiluje duhovnim aktivnostima u kojem se mogu pronaći od najmlađih do najstarijih.
10. Što ljude danas najčešće muči, s kakvim vam problemima dolaze, što im predlažete?
Čovjek se oduvijek bori u sebi i prolazi kroz mnoge poteškoće i križeve, kako na materijalnom tako i na duhovnom planu, stoga mu je potreban neko da ga sasluša i po mogućnosti udijeli dobar savjet. Današnji čovjek, preopterećen životnim brigama i problemima, često upada u depresiju i indiferentnost prema svemu. Kao takav, osjeća da je došao pred zid i treba pomoć. Kao svećenik rado primam ljude na razgovor i slušam o njihovim problemima i nastojim im pomoći koliko mogu. U takvim trenucima važno je čovjeku vratiti vjeru u Boga i ponovno ga dovesti na put vjere kroz sakramentalni život. To je temelj izlaska iz svake krize i problema, jer s Bogom je uvijek sve lakše pobijediti.
11. Koja je vaša poruka Koprivničancima i svim ostalim vjernicima?
Otvorimo se više Bogu i vjeri i onda ćemo znati cijeniti i ovaj lijepi grad u kojem živimo i dobra koja imamo. Čovjek kada je duhovno ispunjen, tada je i materijalno sretan i zadovoljan.
