Morske orgulje atrakcija su koju ćete sigurno posjetiti, pa i poslušati, odvede li vas put u Zadar. Atraktivan, golem instrument uskoro će dobiti svojega pandana. Riječ je o vjetroorguljama na 114 metara visokom brdu Trovro u Rogotinu, mjestu Dubrovačko-neretvanske županije, a na kojima radi Orguljarstvo Kvaternik, podravski obrt iz Draganovca čiji je direktor Alen Kvaternik.
– Zrak dolazi kroz usis, slijedi ventil koji se može zatvoriti, zatim dio u kojemu nastaje te rezonantna cijev o kojoj ovisi ton – pojednostavljeno nam objašnjava Kvaternik, dodajući kako naručitelji projekta žele stvoriti atrakciju s ciljem privlačenja turista.
Projekt vjetroorgulja najveći je projekt njegova života, tvrdi. Ali orguljaška priča počela je davno, davno. Godine 1993. godine, kao srednjoškolac s osnovnim znanjem o sviranju kraljice instrumenata stečenom u sklopu Glazbene kulture kao školskog predmeta, krenuo je svirati, dakako, u crkvi. Upravo su ti vjerski objekti mjesta na kojima se većina susreće s orguljama, najvećim i po građi najsloženijim instrumentom iz skupine puhačkih. Njihov je zvuk specifičan, moćan, u što smo se i sami uvjerili kada je Kvaternik sjeo i pritisnuo tipke u svojoj radionici, ispunjenoj alatima potrebnim za restauraciju.
– Bio sam orguljaš. Strgale su se pa ih je trebalo složiti, popravak je bio mehaničke prirode – kratko odgovara na pitanje o prvom radnom zadatku i, pokazat će se, ulasku u posao koji će mu obilježiti život.
Inače, Kvaternik je jedan od svega petero graditelja orgulja u Hrvatskoj, pri čemu se veći dio bavi isključivo popravljanjem. Da biste došli na tu razinu, potrebno je prikupiti iskustvo rada u pravoj radionici, položiti majstorski ispit u sklopu Hrvatske obrtničke komore koji uključuje pet predmeta te izraditi vlastite orgulje. Doduše, godišnje u prosjeku izradi tek jedne. Tada, po narudžbi župnika, između ostaloga, dogovaraju izgled i materijal – žele li hrastovinu, jelovinu ili, možda, mramor? Svoje znanje nadograđivao je i u susjedstvu, u Sloveniji, gdje je radio s poznatim orguljašem Antonom Škrablom.
– Restauracija traje otprilike šest mjeseci, posao je zahtjevan. Popravljamo ih na licu mjesta ili u radionici, ovisno o kvaru. Nakon što se obnove svi dijelovi, kreće montaža, a zatim i njihova intonacija – priča Kvaternik.
I dok se izvana razlikuju, unutrašnjost je gotovo identična u slučaju sviju orgulja. Isti je slučaj s, što nas je iznenadilo, spomenutim vjetroorguljama. Osnovna razlika jest u tome da je tlak u crkvi uvijek isti, dok će vjetroorgulje ovisiti o vjetru. Usporedimo li, pak, s Morskim orguljama, jasno je kako u slučaju jednih zvuk stvaraju valovi, a kod drugih vjetar.
– Neće biti preglasne, od naselja su zračnom linijom udaljene otprilike 200 metara, čak i nedostaje vjetra – napominje Kvaternik, što znači da lokalni mještani ne moraju brinuti.
Premda ponajprije djeluje na podravskome području, Kvaternik je radeći – prisjetimo li se kako je malo ljudi njegove struke – obišao cijelu Hrvatsku. Tako je bilo i na dan našega razgovora kada ga je, jednostavno, posao vukao dalje. Tek nam je na trenutak natuknuo kako radi na velikome projektu o kojemu, zasad, ne može govoriti.
https://www.facebook.com/epodravina/videos/1235916106753976/
