Danas znamo da je Drava najveća prirodna vrijednost našeg kraja. Ovdje nalazimo ogromnu biološku raznolikost, najveći broj riba od svih rijeka u Hrvatskoj, neke od najrjeđih ptica. I sisavci su rasprostranjeni, a od onih vezanih usko uz vodu, prisutni su dabar i vidra. Istraživanje iz 2004. godine, provedeno od Legrada do Ferdinandovca, potvrdilo je široku rasprostranjenost vidre na tom području. Na 73 posto istraženih lokacija dokazana je prisutnost vidre na samoj rijeci Dravi i povezanim rukavcima i mrtvicama.
Vidra je još jedan skroviti stanovnik voda za kojeg znamo da je prisutan po otiscima šapa u mokrom blatu. Strah od čovjeka natjerao ju je na noćni život, no viđa se uz malo sreće i danju. Strpljivi ribolovci najčešći su svjedoci ovog gracioznog sisavca. Češće ju prepoznajemo po tragovima šapa u mekanom blatu, ostacima obroka te izmetu. No, treba već biti dobar znalac da bi se prepoznalo te tragove.
Njeno vitko, ali mišićavo tijelo građeno je za aktivan život u vodi. Rep je mišićav i služi kao kormilo dok pliva ili roni snažnim i kratkim nogama s plivajućim kožicama između prstiju. Vrlo je okretna te lagano mijenja smjer, a može zaroniti na dvije minute. Dvoslojno joj je krzno toplinski izolator od hladne vode, a vidra ga premazuje izlučevinama kako voda ne bi probijala kroz njega i hladila kožu. Zabilježeno je da se mužjak kreće na području od čak 50 km uz rijeku. Kao vrsta s vrha hranidbenih lanaca, vidra je jedan od najboljih pokazatelja stanja biološke raznolikosti nekog područja.
Imao sam sreću pratiti obitelj vidri prošlo proljeće i zabilježiti nekoliko scena iz života ovih vodenih sisavaca.