Dolazak STEM automobila i pogled na klince koji razrogačenih očiju promatraju u malog robota koji odgovara na njihove naredbe unešene preko laptopa, tu se dešavaju bitne stvari u glavi jednog dječaka ili djevojčice.
Nisu to izborne liste, prekrojavanja, dodvoranja i političke makinacije. Dva sata robotičke radionice u Križevcima i Koprivnici otvaranje je vrata mladima u svijet uzbudljive budućnosti. Njima su zanimljivi roboti, laptopi i tehnologija ako su prezentirani kroz igru, na zanimljiv način koji okupira pozornost. Sigurno ih neće privući dosadna teorija, kodovi, formule i statistički podaci grupirani u Excelu. Dajte im igrice, pokažite kako funkcioniraju i male glave začas će uloviti ritam i početi istraživati što sve mogu napraviti. Iz takvih glava nastaju nevjerojatne stvari u današnjem 21. stoljeću kad je informacija besplatna i dostupna u svakom trenutku, na par klikova mišem.
Sjećam se Zimske informatičke škole u hotelu Kalnik u Križevcima za osnovnoškolsku dob, bilo je to jako daleke 1995. godine. Bio sam sudionik iste jer Križevci su tih davnih dana imali izuzetno aktivan Informatički klub Radnik koji se okupljao u bivšoj sinagogi, današnjem Informativno-turističkom centru. Popis sudionika i više o toj školi možete pogledati online, iz današnje perspektive, bio je to izvanredan projekt koji je mnoge klince navukao na računala. Sjećam se tih dana kad smo satima čekali ispred informatičkog kluba da nam netko otvori vrata. Priznajem, navukli smo se na igrice i računala, mogli smo provesti sate i sate druženja uz monitor i otkrivati svijet nevjerojatne grafike. Prije dvadeset godina imati u gradu takvu mogućnost, sad tek shvaćam, pa to je bilo spektakularno. Nejasno mi je samo zašto se nije nastavilo razvijati vještine novih klinaca u tom smjeru, zašto takvo događanje nije postala tradicija, zašto se nisu iskoristili pojedinci koji su tih dana bili zlatna žila informatike, zašto su grad Križevci bili slijepi i nisu iskoristili taj potencijal?
Svaka čast krojačicama, zidarima, tesarima, poljoprivrednim i veterinarskim tehničarima, ali zanimanja su to i obrti koji se godinama upisuju u školski sustav i stvaraju stotine nezaposlenih kadrova koji nisu usklađeni s tržištem rada. U Križevcima postoje četiri srednje škole, gimnazija, obrtnička, poljoprivredna i glazbena. Nemamo tehničku školu, a niti postojeće škole nemaju tehniku za rad poput kvalitetnih računala, softvera, projektora. Ali smo oduvijek imali strastvene pojedince koji su volonterskim radom osnivali udruge i uspjeli nadomjestiti sve ono što mladi ne dobivaju kroz formalni kurikulum. Ravnatelj križevačke gimnazije Zoran Kovač s obzirom na svoje profesorsko informatičko iskustvo u odličnom smjeru gura križevačku gimnaziju i pokušava izvannastavne aktivnosti dopuniti upravo tehničkim aktivnosti. Otvara se uskoro i tehnološki park u Križevcima koji otvara vrata upravo inovacijama i razvoju ideja mladih ljudi. Nadamo se da neće postati obično skladište za tvrtke koje nude uslužne djelatnosti te da će postati prava sila ideja. Ako ne uhvatimo zadnji vlak za razvoj u digitalnom svijetu, možemo samo očekivati dodatno iseljavanje u naprednije sredine. Uostalom, pogledajte popis sudionika već spominjane zimske škole i razmislite o budućnosti.