Finalnom utakmicom u kojoj je Norveška pobijedila Švedsku 25:20 i tako osvojila naslov europskih prvakinja, završilo je 18-dnevno EP u rukometu za žene. Hrvatska je deveta.
U borbi za broncu Rumunjska je tijesno pobijedila Dansku 16:15. U polufinalu Norveška je pobijedila Dansku 29:19, a Švedska Rumunjsku 25:23. Francuska je u borbi za 5. mjesto pobijedila Crnu Goru 23:19.
Ostale utakmice za plasman nisu se igrale, već je na osnovi rezultata i plasmana u grupama određen redosljed. A taj je ovakav: 1. Norveška, 2. Švedska, 3. Rumunjska, 4. Danska, 5. Francuska, 6. Crna Gora, 7. Rusija, 8. Nizozemska, 9. Hrvatska, 10. Mađarska, 11. Španjolska, 12. ukrajina, 13. Njemačka, 14. Srbija, 15. Island, 16. Slovenija.
Dakle, Hrvatska nije plasirana u grupi od šestog mjesta, kako se pokušalo opravdati plasman iz našeg stručnog štaba, nego je matematički deveta. Što nije bolje, analizirat će savez i struka.
Tražit će se i krivci, a jedan je već ”pronađen” u HTV emisiji Olimp, gdje je visokopozicionirani rukometni funkcioner prebacio dio krivnje i na – Podravku! Ponovio je staru priču o Podravkinim nevoljama, što s igračkog stajališta nije točno, jer stručni rad u klubu i natjecanje nisu ni u jednom trenutku bili u problemima: Podravka je jesenski prvak, a to su u svojim ligama i druga i treća ekipa, igrala je u Ligi prvakinja i igra u Regionalnoj ligi.
Podravka je dala osam reprezentativki (Tatari, Gaće, Pušić, Jelčić, Zebić, Milanović Litre, Havić, Žderić), a dio ostalih u Podravki je dorastao do europske kvalitete i iz Podravke su rukometašice potražile kruh u bijelom svijetu: Golubić, Franić, Horvat, Penezić, Pavić, dok je Šerić preselila u Lokomotivu. U Podravki jedino nisu igrale odlična Grubišić te Jukopila i Ž. Čović. Pitanje je izbora i ukusa i taktike, ali ne bi bilo nepravedno da su, u nedostatku inspiracije inozemnih zvijezda, u reprezentaciji bile i Kožnjak i Petković. Ne bi izbornik ništa pogriješio. Ali, dobro, nema mjesta za sve, a i ne zna se kako će tko na kojem prvenstvu zaigrati.
Dakle, udio Podravke u reprezentaciji ne može biti pod sumnjom, nego je naprosto – velik! Mogu se vrednovati pojedinačni dosezi, ali bilo bi pošteno da se ne vrednuje samo prilog igračica.
Druga je stvar koliko tko uopće poznaje hrvatski ženski rukomet, a i europski. Isto tako ne mogu se stvari izvrtati naopako, pa pričati kako će ženski reprezentativni rukomet imati tretman kad pridonese, jer najprije valjda treba ulagati i u klubove i u reprezentaciju, da bi se ostvarila dobit, kakvu, recimo, u materijalnom i propagandnom smislu donosi HRS-u muški rukomet. Kad je neki ženski klub dobio pomoć od krovne organizacije? Samo su u pitanju troškovi. A kad i ako odustanu sponzori, više se i neće imati koga prozivati, jer će u Hrvatskoj rukomet biti loptanje u školskim dvorištima.