Željko Topolovec i Antun Bednaić neće dobiti javna priznanja Grada Križevaca. Činjenica iz ovog naslova obišla je prošlog tjedna Križevce i izazvala velike komentare u društvu.
Zašto jedan umirovljeni branitelj te sportski djelatnik nisu dovoljni dobri za Križevce ako su već službeno predloženi za javna priznanja? Mjesec dana prije lokalnih izbora, desetak dana prije gradskog rođendana, nije najsretniji tajming za izazivanje potresa ili moralno dvojbenih odluka. Zašto je onda došlo do odbijanja?
Iz tehničke perspektive, prijedlozi za javna priznanja su pristigli u Grad putem natječaja, svatko je mogao predložiti svoje kandidate, oni su prošli kroz gradsku upravu, točnije njena radna tijela, u ovom slučaju Odbora za dodjelu javnih priznanja u kojem sjede Davor Konfic, Renata Husinec, Ivan Majdak, Davor Holenda i Franjo Kemenović.
I dok je Topolovac dobio jednoglasnu podršku Odbora, kod Bednaića jedan je glas bio protiv, a to je bio onaj Renate Husinec čije je obrazloženje glasilo kako je popularni Tina dobivao naknadu za svoj rad. Takvi prijedlozi Odbora potom idu na Gradsko vijeće.
Vraćamo se nazad na izbor Topolovca gdje je 10 vijećnika, onih koji drže stabilnu većinu gradske vlasti, dignulo palicu na kojoj piše suzdržan. Među njima je i Renata Husinec, ista ona vijećnica HDZ-a i članica Odbora koji je jednoglasno predložio umirovljenog brigadira. Jedini kome je slučajno ispalo par riječi prilikom objašnjenja o sudržanosti je Dragutin Guzalić, predsjednik Gradskog vijeća koji kaže kako je glasao po savjesti. Objašnjenje je ostalo visjeti u zraku, ali neminovno je kako se zbroj sudržanih glasova treba pripisati političkoj odluci. Npr. vijećnice HSS-a Mira Harča i Iva Rupčić nisu dijelile mišljenje s predsjednikom svoje stranke Vukovićem koji je podržao prijedloge.
Šteta za takvu pomalo nes(p)retnu situaciju u kojoj je najteže ljudima čija su imena i prezimena bila na lutrijskom listiću.
Biti suzdržan prilikom odluke o dodjeljivanju nagrade za životno djelo, za koju je bio predložen Antun Bednaić, za nesebičan rad s mladima kao voditelj Križevačke škole nogometa, također je teško objasniti. Tina se smjestio među ulice grada i postao njegov autentičan nogometni lik koji je dugi niz godina hodao po školama i vrbovao klince na sport. Znao je biti težak, zajeban, imao je svoje favorite i one koje je volio više od drugih, ali kad se sumira jedna životna priča, odradio je nemjerljiv posao za mnoge mlade sportaše, odgojio je generacije i provodio dane po grbavim terenima i poluneispravnim autobusima iz Čazme hraneći se jeftinim sendvičima i vindi sokovima.
Kreativnim teoretičarima zavjera maštu raspiruje širom otvoreni prostor za plasiranje raznih scenarija.
I dok se prstom upire u savjest, čini se kako je stiglo idealno vrijeme za realizaciju ideje sveprisutne vijećnice Husinec da Križevčani sakriju prljavi veš s balkona. Svatko od nas nosi neke svoje mrlje, osobne neuspjehe ili loše životne odluke. Sakrijte prljavštinu s balkona i pospremite pod krevet i nadajte se da vas nitko nije uslikao kako kupite zmazani veš. Pogotovo ako ste za to primili kakvu lovu. Jer kod nas je životno djelo raditi i biti plaćen. Ali za to nećete dobiti Nagradu.