Određeni postotak ljudi može se pohvaliti lokalnom slavom. Mali broj ljudi može kazati da su njihova djela prepoznata u državi ili regiji, a još su rjeđi oni koji se mogu pohvaliti svjetskom slavom. Upravo jedan od onih koji se mogu pohvaliti da su njegove riječi prepoznate ne samo u zemlji, regiji već i u cijelom svijetu, jest skromni i samozatajni Zlatko Sabolek iz Peščenika, nedaleko Koprivnice.
Odjeli hepatologije diljem države i regije zasigurno bi imali manje posla posljednjih 40-ak godina da Sabolek kojim slučajem nije 80-ih godina uzeo olovku u ruke i pustio mašti na volju. Šalu na stranu, ne vjerujemo da postoji i jedna osoba u zemlji i šire koja ne zna barem jedan stih ovog vrsnog autora hitova. “Nebu puštam bijelu pticu”, “Laku noć svirači”, “Nisi ti više crno vino”, “Mala je dala”, “Krivi spoj”, “Neke cure starije” samo su neki od hitova čije riječi potpisuje Sabolek. Njegove pjesme tako su pjevale estradne legende kao što su Mišo Kovač, Željko Bebek, Dalibor Brun, Darko Domijan, Duško Lokin, Doris Dragović, Jasna Zlokić, Severina, Jole, Danijel Popović i brojni drugi pjevači.
Oduvijek se bavio pisanjem pjesama
Osim toga, Sabolek se može pohvaliti da su njegove pjesme prevedene na ruski, ukrajinski, poljski pa čak i japanski. Upravo je jedna Sabolekova pjesma koju je pjevao Darko Domijan, “Ženo moja, srce moje”, a koja je prevedena na poljski te se tamo zove “Žono moja”, postala prva pjesma na tom jeziku koja je prešla 100 milijuna pregleda na YouTubeu.
– Iako sam završio elektotehničku školu, nikad se nisam bavio tim poslom, već sam cijeli život profesionalno pisao pjesme. Već u srednjoj školi sam počeo s pisanjem. Kako sam slušao pjesme, tako sam došao na pomisao da bih ih mogao i ja pisati. Malo sam obilazio po Zagrebu i nudio svoje pjesme. Kako nisam bio poznati među tim ljudima, isprva ih nitko nije htio uzeti. Tada sam došao do Đorđe Novkovića, koji je legenda ovih prostora, i koji je uzeo pjesmu. Prva pjesmu koju je uzeo bila je hit i tako je sve započelo – govori Sabolek.
Prva pjesma bila je “Nebu puštam bijelu pticu”, koju je otpjevao legendarni Mišo Kovač.
– To je prva pjesma koja mi je snimljena. Nakon toga, sve je išlo puno, puno lakše. Sve skupa sam napisao oko 400 uglazbljenih tekstova, a napisao sam više od 5000 pjesama. No jako sam kritičan pa sam brojne pjesme bacil. Prva snimljena pjesma vjerojatno mi je i najveći uspjeh. Osim nje, jako velike uspjehe doživjele su pjesme “Laku noć svirači” koju je otpjevao Željko Bebek, “Nisi ti crno vino” koju je otpjevao Dalibor Brun, Severina “Krivi spoj”… Ne mogu se ni sam sjetiti svih pjesama koje sam napisao – priznaje.
Njegova pjesma ima više od 100 milijuna pregleda na YouTubeu
Sabolek pojašnjava kako najveći međunarodni uspjeh ima s pjesmom “Ženo moja, srce moje”, čija poljska inačica ima čak 22 snimljene verzije, a ima čak i ruske te ukrajinske verzije.
– Pjesma na našim prostorima nije baš bila popularna. No, u Poljskoj je vrlo popularna te je dio svakog vjenčanja. Riječ je o prvoj poljskoj pjesmi koja je prošla 100 milijuna pregleda na YouTubeu, a bila je i 10 godina najslušanija pjesma u toj zemlji – rekao je.
Što se tiče inspiracije, Sabolek pojašnjava kako nema nikakav poseban običaj.
– Jednostavno sjednem i napišem. Pjesme radim namjerno, to je zapravo zanat. Za jednu pjesmu mi je potrebno pet do 10 minuta, ili koliko brzo mogu pisati. U mladosti mi je malo više trebalo vremena, ali ni onda nisam dugo pisao jednu pjesmu – konstatirao je.
Sabolek ne svira instrumente i ne čita note. Pjesme piše bez glazbe, a znao je pisati tekstove i na glazbu koju su mu izvođači poslali. Na pitanje koja mu je najdraža pjesma, bez zadrške ističe kako mu ni jedna nije posebno draga.
Više puta se družio s legendarnim Mišom, ali i ostalim estradnim imenima
– “Nebu puštam bijelu pticu” nije bila namijenjena Miši Kovaču. Pjesmu sam predao Đorđe Novkoviću i nisam znao kome će je on dati. Melodija pjesme je otprilike takva kakvu sam imao u glavi kada sam ju pisao. Novković je odlučio da bi najbolje pasala Miši Kovaču i to sam saznao tek nakon nekoliko mjeseci – kazao je.
Sabol je kazao kako je i osobno upoznao legendarnog pjevača s kojim je nekoliko puta bio.
– Poprilično teška osoba, on je Mišo i oko njega ne postoji nitko pokraj njega. Njegov zadnji album koji je izdao zove se po mojoj pjesmi “Ne tražim istinu”. Zbog godina on više ne može pjevati. S Danijelom Popovićem sam jako puno radio. No nikad nisam bio opterećen s imenima – pojašnjava.
Što se tiče autorskih prava, Sabol govori kako može od njih može normalno živjeti.
– Četiri puta godišnje dobivam novce preko ZAMP-a. Netko tko želi živjeti raskošno, ne bi mogao od tih novaca živjeti, no meni je dovoljno za pristojan život. Da sam rođen u Americi bio bih bogataš – ističe.
Legendarna pjesma “Laku noć svirači” napisana u kafiću na komadu papira
Jedna od rijetkih pjesama za koju zna gdje ju je napisao jest “Laku noć svirači”, kako kaže, najuspješnija pjesma Željka Bebeka.
– Išao sam iz Koprivnice i stao sam u nekad vrlo popularnoj gustioni Zadnji dinar. Još sam stigao i pivu popiti usput kad sam ju napisao. Uvijek sam nosio papire, tako je bilo i tada kad sam stao u gustioni i napisao ju. Pjesmu koja je otpjevana, bila je prva i posljednja verzija, odnosno nisam ju prepravljao. Kad sam ju napisao, vidio sam da ima potencijala. Kada je izašla pjesma, gledao sam ploču i vidio sam da su ju stavili posljednju. Bilo mi je čudna malo, vukla mi je malo na narodnjak. No ljudi su ju prihvatili i postala je veliki hit i nezaobilazna pjesma na svakom njegovom koncertu – pojasnio je.
Dodao je kako Bebeku nije više ni jednu pjesmu napisao, niti ima u planu mu napisati. Pojašnjava kako takav uspjeh gotovo pa je nemoguće ponoviti.
– Kao i većinu pjesama nisam znao da pjesmu otpjevati baš Bebek. Tekst kada sam napisao dao sam ju Novkoviću i on je dalje odlučio ju dati Željku. Najveći dio karijere radio sam s Novkovićem, no imam nekoliko pjesama i sa Zrinkom Tutićem i Rajkom Dujmićem – kazao je.
Voli metal, a omiljena grupa mu je Laibach
Sabolek je ispričao kako je bilo i tekstova za koje je mislio da će biti hitovi, no na kraju se ispostavilo da nisu poučili željeni rezultat, a bilo je i pjesama koje mu nisu posebno izgledale, a postale su veliki hitovi. Govori kako voli pisati pjesme za žene, jer je to malo drugačiji pogled na svijet.
Sabolek je imao ponuda i od turbo folk pjevača, no ističe kako baš i ne voli takvu glazbu pa nije nikad ni pisao takve pjesme.
– To je najmanji problem napisati. Vrlo su jednostavne pjesme, koje baš i nemaju veze s glazbom. Stariji narodnjaci su još ok, no ovi novi moderni mi nikako ne pašu. Najviše volim metalce, ali ove novije. Tamo gdje je maksimalno, kako bi se reklo, buka. Najbolja grupa s ovih prostora mi je Laibach – naglašava.
Samozatajan i skroman, govori kako su u životu najbitnije pozitivne misli. Sabolek se okušao i u pisanju kajkavskih pjesama. No, kako naglašava, započeo je globalno da bi se kasnije okušao i s lokalnim pjesmama.
– Uglavnom imam nekakvu melodiju u glavi kada pišem pjesme. Pjesma mora biti u nekoj formi, ako je deseterac, onda sve kitice moraju biti takve. Do već po sluhu čujem. Još uvijek pišem pjesme no puno manje nego što sam nekad pisao. Posljednjih godina puno više slikam – pojašnjava.
Ima neobjavljenih pjesama
Sabolek govori kako ima još pjesama koje čekaju na objavu.
– No nije mi ni bitno, imam dovoljno za život pa ako više mi ni jedna pjesma ne bude uglazbljena, imat ću dovoljno za život. Svi pjevači žele imati uspješne pjesme. Nekada se hit slučajno desi, nekada se namjerno napiše – kazao je.
Sabolek se od nedavno može pohvaliti da je jedan od autora kojima je izdana “Gold Collection”.
– Osobno sam odabrao 28 hitova koje sam ja htio. Riječ je sve o pjesmama koje je izdala Croatia Records, odnosno nekadašnji Jugoton. Bilo je pjesama koje su izdali drugi izvođači, no te pjesme nisu dospjele na CD, zbog autorskih prava – govori.
Posljednjih godina najviše voli slikati
Ljubav prema umjetnosti, posljednjih je godina preusmjerio u slikarstvo.
– Slikati sam volio od djetinjstva. Imao sam već nekoliko izložbi. Član sam i jedne lokalne likovne udruge. Slikam ulje na platnu. Slikam okrenute ljude, svi su goli, i volim boje. Slike su posebne i likovni kritičari koji su vidjeli slike svi su bili oduševljeni. Slikam pod imenom Indigo, jer želim odvojiti pjesme od slika. Za jednu sliku mi je potrebno i do tri tjedna. Najbitnija kod slike je ideja, a samo slikanje je tehnička stvar. One možda nisu lijepe, ali su posebne i svima su upečatljive – konstatirao je.
Na pitanje ima li kakvih planova u budućnosti, skromno je zaključio kako nema te kako mu je želja i dalje nastaviti uživati u životu te slikati.
Možemo zaključiti kako su rijetki ljudi koji se mogu pohvaliti ovakvim uspjesima, usudili bi se napisati čak i svjetske razine. Sabolekovi stihovi nebrojeno su puta dotaknuli ljude koji su uz njegove pjesme smijali se, plakali, upoznavali svoje ljubavi i prekidali veze, slavili rođendane, rođenja djece, tražili utjehu, ispraćali svoje najmilije, jednom riječju živjeli. Vjerujemo da će još brojne generacije proživljavati uz ove bezvremenske stihove ovog skromnog, a istovremeno toliko velikog čovjeka.
