Ovog rukometaša hrvatska javnost najviše pamti po zlatu s Olimpijade u Atlanti 1996. godine. Osim legendarnog olimpijskog zlata, Zlatko Saračević u vitrinama ima dva francuska prvenstva, tri titule najboljeg strijelca francuskog prvenstva, zlato s Mediteranskih igara 1993. godine, broncu s EP-a 1994. godine i još mnoga odličja. Kao trener prošlu sezonu završio je naslovom pobjednika kupa i lige sa svojim, sada bivšim, PPD-om Zagreb. Od sada će obnašati dužnost glavnog trenera ženskog rukometnog kluba Podravka Vegete.
– Žalim što nikada nisam kao igrač osvojio Ligu prvaka. Bio sam nekoliko puta najbolji strijelac Lige prvaka, ali nikad osvajač. Ja sam trener od 2002. godine, bio sam trener u Zametu, u Čeliku, a najviše sam bio u Zagrebu. Imao sam i lijepo iskustvo u Dubrovniku. S PPD-om sam se rastao na lijepi način – rekao je.
Prvo pitanje novinara na službenom predstavljanju bilo je ono koje je svima bilo na vrh jezika – kako će se novi trener, koji je dosad radio samo u muškom rukometu, prebaciti na ženski rukomet?
– Ne vidim tu neki problem, mislim da ima dosta trenera koji su napravili svoje rezultate i u muškom i u ženskom rukometu. Kao jedan od mojih trenera kojeg sam obožavao cijelo vrijeme, Lajos Mocsai, koji je počeo u muškom, pa otišao u ženski, pa se vratio u muški rukomet – spremno odgovara.
Kada je dobio poziv od Podravke Saračević je razgovarao sa Zdravkom Zovkom koji je isto bio u Zagrebu do prije mjesec dana, sada je trener u Gyoru. Razgovarao je i sa Silvijom Ivandijom koji je bio i trener u Lokomotivi. Svi oni imaju dobra iskustva, a tome se nada i Saračević.
– Rukomet je rukomet, nema tu neke filozofije. Jedno je rad, drugo je odnos sa igračima, klubom, medijima i tu nema neke velike razlike. Možda je samo ženski rukomet u posljednje vrijeme na marginama sporta, a tome je razlog samo što nema rezultata. Rezultatima će i to doći. Sve se može napraviti. Važno je da klub ima tradiciju, uvjete, želje, ambicije, a mi ćemo raditi, pokušati ćemo nešto napraviti – rekao je.
Slavni rukometaš ističe kako voli raditi zajedno sa stožerom, da svatko ima svoj dio. U tome svemu jako mu je važno da je Bojan Golub s njim, u njega Saračević ima apsolutno povjerenje. Osnova svega bit će da budu svi zajedno. Jedan od uvjeta bio je da Saračević živi u Koprivnici, jer jedino tako možemo nešto napraviti, kaže on.
– Da potpisujem da ćemo nešto napravit’, to ne može. Ali budite sigurni da ćemo kopat’ 24 sata da nešto napravimo. Moj cilj je da jednog dana kad odem klub bude bolji što je bio nego kad sam došao – kaže ljevoruki zlatni olimpijac.
Igrački kadar koji će dočekati Saračevića bit će relativno izmijenjen, otišle su Kapitanović, Vidak, Dežić, Toth i Krsnik, a došle su Milosavljević, Milošević, Čigirinova, Jović, Jožekova i Holešova.
– Onaj kadar koji sam gledao bit će 50 posto izmijenjen. Nove igračice sam malo pogledao i raspitao se. Ja inače smatram da trener ne smije biti menadžer. Moj zadatak je da od onog što dobijem izvučem maksimalno. To su sve provjerene igračice koje igraju za svoje reprezentacije. Bit svega je da u što kraćem vremenskom roku složimo u nešto gledljivo. Nisam ja trener koji voli nekakav stil igre pa ću sad to gurati. Treba vidjeti što ova ekipa može i pokušat’ od nje izvući maksimum – dodao je.
Zlatko je naveo kako svi mi volimo nekakav stil igre, ali pitanje je koliko ekipa može. Bitno je da ta ekipa igra dobro, da to ljudi mogu doći gledati i da se ne hvataju za glavu svakih pet minuta.
Dosta je novih igračica u kadru Podravke, ekipa će imati puno više stranih igračica stoga se postavilo pitanje jezičnih barijera.
– Pričali smo o tome, strane igračice će učiti hrvatski, već su počele. Ruski i slovački nisu toliko različiti od hrvatskog, dvije cure dolaze iz Mađarske, a ja govorim mađarski – kaže Saračević otkrivajući da govori i francuski, dok se engleskim služi pristojno.
Profesionalni sport danas zahtijeva sve više odricanja, a fizička sprema napreduje svakog dana.
– Mora se sve gledati. Sport je otišao daleko. Mora se živjeti profesionalno da bi se bavilo sportom. Nije biti profesionalac samo doći na trening. Jedna normalna vrsta ishrane i režim života mora biti na nekom normalnom odnosu i to ćemo napraviti. U tom svemu za početak Bojan Golub je taj koji će određivati hranu i prehranu, kao što je radio i u Zagrebu. Sve je to u granicama neke normale – dodao je.
– Bitno je da se dobro radi i da se napravi jedna dobra atmosfera. Bez dobre atmosfere, bez jednog osjećaja odgovornosti, bez osjećaja pripadnosti klubu ne možemo ništa napraviti i na tomu ćemo puno raditi. Želim ekipu u pravom smislu riječi i da se to vidi na terenu – kaže višestruki najbolji strijelac rukometne Lige prvaka.
Samo ime Zlatka Saračevića izaziva pozitivni žamor u Koprivnici, a može se čuti kako ljude zanima što će ovaj slavni rukometaš napraviti s Podravka Vegetom. Novi Podravkin trener kaže kako dobri rezultati i pobjede vraćaju publiku. U Koprivnici je malo razmažena publika, jer utakmica protiv Vranjica neće privući toliko navijača koliko kvalifikacije Lige prvaka.
Kao najveći problem hrvatskog rukometa ističe financije.
– Još i dobro stojimo, sudeći prema mogućnostima koje imamo. U Europi se borimo, kad izađeš u Europu onda vidiš da si daleko od toga svega i da ne možeš realno funkcionirati. Kad igraš protiv francuskog PSG-a, za usporedbu, Zagrebov budžet na nivou je PSG-ovog Karabatića. Ali pokušaš pobijediti. Tako ćemo i ovdje – dodao je.
Hrvatska je poznata kao nacija s četiri milijuna izbornika, svi znaju kako treba igrati hrvatska reprezentacija. Već duže vrijeme Kauboji nikako da naprave značajniji iskorak, onaj koji hrvatska javnost priželjkuje.
– Trenutno mislim da nismo kvalitetom najbolji, a svi bi htjeli da budemo. Moramo biti realni i zadovoljiti se time da smo među četiri, pet reprezentacija. Već duže vrijeme nismo u finalu, nismo zlatni – kaže Sarać.
Iz prvog braka Zlatko ima sina Noela koji je ‘gore’ u Vezspremu, ima 13 godina i tamo igra. Njegov komentar na očev dolazak u Koprivnicu bio je – super, bliže mi je – kaže Saračević uz iskreni osmijeh. Samo dan nakon što završi škola, Noel će doći u posjetu ocu.
