Neki izliječeni bolesnik, vraćajući se s klinike, izašao je iz vlaka blijed u licu, oborenog pogleda, iscrpljen.
– Zaboga, što je s vama? – upita ga neki prijatelj.
– Ma grozno! Za sve vrijeme vožnje sjedio sam pokraj otvorenih vrata; sunce mi je udaralo pravo u oči, morao sam udisati čađu iz lokomotive, a, osim toga, jaki vjetar šibao me je po licu.
– Pa zašto onda niste s nekim promijenili mjesto?
– Na to sam pomišljao, ali bilo je nemoguće: bio sam jedini putnik u kupeu!