„Grijeh je pokopati ono što može poslužiti drugima“ (Papa Ivan Pavao II)
Ovu rečenicu u podnaslovu, izrekao je papa Ivan Pavao II. u rujnu 2008. godine, povodom 18. Svjetskog transplantacijskog kongresa. Papa je to učinio, ne samo da time izrazi svoj osobni stav, već i da iskaže potporu Crkve za presađivanje organa. Tom je prigodom posebno istaknuo: „Potrebno je ugraditi u ljudska srca, velikodušno i duboko poštovanje za potrebom bratske ljubavi, ljubavi koja se može iskazati u odluci da se postane “darivateljem organa”.
TRANSPLANTACIJA ili presađivanje organa prihvaćena je i uspješna metoda liječenja bolesnika, kod kojih je došlo do nepovratnog zakazivanja funkcije pojedinog za život potrebnog organa. “Bez doniranja organa, nema ni transplantacije organa“, jedna je od temeljnih postavki transplantacijske medicine. Stoga je prvi i najvažniji korak osigurati dovoljan broj organa za bolesnike kojima su oni neophodni. Presađivanje organa novi je život na dar, a odluka o darivanju dijelova tijela poslije smrti etičan i plemeniti čin. Takva odluka je i izraz solidarnosti i ljubavi prema bližnjem.
Prema brojnim anketama hrvatska je javnost sklona i podržava darivanje organa. Kod nas je i zakonski omogućeno uzimanje organa osim u slučajevima izričitog protivljenja potencijalnog darivatelja. Često je pitanje u javnosti što je to donorska kartica (na slici), je li ona nužna da bi se moglo donirati organ i kako doći do nje? Želite li biti imateljem donorske kartice dovoljno je javiti se svom obiteljskom liječniku. Tim činom iskazujete svoj pozitivan stav spram darivanja organa. Ako je preminula osoba imala donorsku karticu, u pravilu, obitelj poštuje stav umrle osobe i ne protivi se eksplantaciji organa. S druge strane bez obzira na pozitivne zakonske propise, ako se obitelj umrle osobe izričito protivi uzimanju organa taj stav se poštuje.
Nije neophodno posjedovati donorsku karticu, jer Hrvatska kao i brojne druge europske zemlje ima zakon tzv. pretpostavljenog pristanka, što znači da su svi hrvatski građani mogući darivatelji organa ako se za života nisu tome protivili. Trenutno u Hrvatskoj postoji nekoliko transplantacijskih ustanova: KBC Zagreb, KB Merkur, KBC Rijeka, KB Dubrava, KBC Split, KBC Osijek, KB Sveti Duh i KB Sestre milosrdnice.
Osim navedenih transplantacijskih ustanova, još su neke bolnice donorski centri – mjesta gdje se obavlja eksplantacija organa s umrlih osoba. Tom krugu ustanova pripada i Koprivnička bolnica. Postupak eksplantacije u praviliu obavljaju posebno educirani i opremljeni eksplantacijski timovi iz nekog od transplantacijskih centara, naravno uz suradnju naših kiruga. Imperativ za uspješnu transplantaciju je eksplantaciju i transport organa do transplantacijskog centra učiniti u što kraćem vremenskom roku!
Hrvatska je još od od 2007. godine punopravna članica međunarodne oraganizacije Eurotransplanta. Zajednička lista čekanja za sve zemlje članice vodi se u elektroničkom obliku pri koordinacijskom uredu u Liedenu u Nizozemskoj. Članstvom u Eurotransplantu liste čekanja su Hrvatskoj kao i u ostalim zemljama članicama osjetno smanjene, jer je vrijeme do transplantacije znatno skraćeno.
Ključni kriteriji odabira pacijenta sa liste za transplantaciju su: hitnost, stupanj podudarnosti tkiva i dob primatelja. Rezultati preživljavanja naših bolesnika nakon transplantacije su izvrsni i u rangu su s vodećim svjetskim transplantacijskim centrima!
Španjolska je zemlja koja je zbog velike predanosti i timskog rada na planu transplantacijske medicne dugi niz godina imala najviše darivatelja organa u svijetu. No, sada je na prvom mjestu Hrvatska s 40 donora na milijun stanovnika, zbog istih razloga i još većeg entuzijazma. Njemačka primjerice ima tek 13 donora na milijun stanovnika.
Obzirom na značaj i važnost transplantacijske medicine te njezinih velikih mogućnosti i naredni ćemo napis posvetiti ovoj temi.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr