Podravka Vegeta nakon utakmice Viborgom imala je ručak-večeru u jednom od desetak restorana sportskog kompleksa HC Viborga i otputovala (autobusom sat i 45 minuta) južnije, u Vejen, gdje je smještena u sportski centar hostel, u bungalove, uz mogućnost korištenja bazena, fitnes centra i dvorane.Zdravko Zovko je u nedjelju analizirao utakmicu ovako:
– Neću reći da sam razočaran, ali mislim da su djevojke tu utakmicu u svojim glavama nekako prekrižile. Igrale su otvoreno 20-ak minuta, bile ravnopravne, ali čim je došlo do pada rezultata i one su jednostavno, ‘ajmo reći, priznale da su ove bolje. Pokušaji koje smo imali u drugom poluvremenu bili su tako nekako nedorečeni, sve prigode koje smo imali da uhvatimo priključak mi smo ”bacili”, od odbijenih lopti, promašenog sedmerca, pa loptu prihvati njihova igračica, pa je opet sedmerac i isključenje, lobanje, puštanje lopte u aut. Za takvu razinu rukometa to je bila alibi igra, kao: ‘Eto, mi smo tu, pokušale smo, ali nismo uspjele’ – rekao je Zovko.
– Osobno nisam trener koji je zadovoljan s tim, to ne volim. Mislio sam da se Podravka riješila tih kompleksa manje vrijednosti kroz ove utakmice koje smo pobjeđivali. Jest da su to možda bili slabiji suparnici od Viborga, ali vidjet ćemo u subotu. Na djevojkama je da se pokažu, Ikast je pred nama, a to nam je zadnji vlak za hvatanje priključka, odnosno za održavanje u nekakvoj konkurenciji za plasman u polufinale. Moguće je da su djevojke onako nesvjesno rekle: ‘Aha, Viborg! Nemamo šanse, to je All Stars team, pa ćemo se pripemati za Ikast’. No, to je dosta riskantno i nisam zadovoljan kako smo odigrali utakmicu.
Podsjetili smo Zovka da su dosad uvijek odskakale dvije igračice, pa se nekako pobjeđivalo, ovoga puta Ungureanu, ne računajući golove s krila, i odlična Jelčić, plus Todorovska nisu bile dovoljne. Nije bilo aktivnosti vanjskih igračica. Sjajnih 20 minuta u početku (baš kada HTV nije prenosio) i nešto buđenja pred kraj susreta nije bilo dovoljno.
– Todorovska je vukla ekipu, ali vanjska linija jednostavno nije bila spremna da se uhvati u koštac i snagom i šutom i kvalitetom igre. Jednostavno nisu imale rješenja za njihovu obranu, s tim što mi se čini da su malo bile sputane i kvalitetom vratarke. Psiha radi u tom trenutku i to je ono što je nedostajalo, možda gol-dva Penezić ili Franić s distance od 9-10 metara, onda bi to možda izgledalo malo drugačije. I ono što su zabili vanjski bio je prolaz na šest metara, pa realizacija. Znači, jako malo. Djevojke moraju preuzimati veću odgovornost i odlučivat se na šuteve koje možda nisu navikle pucati, ali bez toga neće moći ići.
Neki promatrači, koji dugo prate Podravku, tvrdili su da Podravka nikad nije bila ”bliže” Viborgu. No, kao da je i ovoga puta prevladao ”skandinavski sindrom”.
– Ne znam. Ja suprotno tome da smo bili blizu mislim da smo mi jako ”visjeli”, da je bilo katastrofalno, bilo je i 10 razlike, to svi zaboravljaju. Na kraju smo bili sretni što je bilo sam šest. Nismo bili ni svjesni koliko je ponor bio velik. Sreća naša što se to nije dogodilo, jer poznavajući ekipu u ovih godinu i pol dana, znam da na takve poraze reagira vrlo loše. Mogu pohvaliti Jelčić, koja je ušla odlično u zadnjih 10-ak minuta. Golmanice su dale doprinos da ne budemo katastrofalno poraženi. Ono što brine je to da mi kvaliteti jedne Popović i Jurack nismo u stanju parirati. Nismo u stanju pratiti to kvalitetom ili snagom individualno, djevojke zato moraju igrati kolektivno, tako se jedino mogu suprostaviti takvim ekipama, i u obrani i u napadu. Ako Popović prođe jednu, mora je zaustaviti druga. Zaključno: kao da nismo dorasli toj kvaliteti.
Rasprava o greškama i pristupu bit će glavni posao na pripremama u Vejenu i Koldingu. Naglasak pripreme za Ikast bit će na psihološkom momentu, treninzi će biti jedanput dnevno u Vejenu (nema više termina na raspolaganju). Snijeg koji pada kao da je donio neku neprirodnu mirnoću u burni Podravkin rukometni tjedan.