Kasno proljeće i rano ljeto za ljubitelje voća znači samo jedno – sve je puno finih, slatkih, crvenih divota, jagoda.
No, ljubitelji jagoda itekako dobro znaju da nisu sve iste. Neke ne mirišu, neke praktički nemaju ni okus, i jedino što vam prođe kroz glavu kada ih zagrizete jest gdje su i zašto nema onakvih jagoda kakvih se sjećamo iz djetinjstva?
Dobra vijest je da ih još uvijek ima, samo ih treba naći. Mi smo ih našli na malom štandu u Starigradu, gdje Klaudija Šipek prodaje mjerice jagoda koje uzgaja sa suprugom.
– Bavimo se jagodama već 10 godina, uz manje prekide. Imamo oko 13.000 sadnica i sve beremo sami, uspijevamo jer još uvijek nisu sve u punom rodu – kaže nam ona.
Godina za jagode prilično je dobra, otkriva nam naša uzgajivačica, ponajviše zato što nije bilo previše kiše, koja jagodama zna itekako štetiti. No, uzgajivači kao što je ona suočavaju se s drukčijim problemima kao što je radna snaga.
– Uopće nije loše, nije kišna godina, ima i dosta sunca, tako da nema bolesti. Nema ni puževa, koji su jedne godine radili probleme. Ipak, istina je da ljudi ne žele brati. Nama ne treba toliko jer se snalazimo i sami, prije smo imali ponekad nekoga da nam pomogne, imali smo sreće da su nam se žene same nudile. No, teško je naći veću radnu snagu – kaže K. Šipek.
Još jedna prepreka za uzgajivače je i cijena proizvoda. Nedavno su uzgajivači jagoda prosvjedovali pred zagrebačkim Plodinama zbog uvoza jagoda iz inozemstva, a i naša sugovornica svjesna je da se ne mogu cijenom nositi s takvom konkurencijom.
– Zašto se uvoze jagode iz inozemstva kada ima toliko domaćih? Onda dođe do čepa na tržištu i mi uzgajivači nemamo kamo sa svojom robom. Moje jagode su svježe, nabrane su prije sat vremena, kada idemo na plac beremo dan prije, konstantno je sve svježe. Kod uvoznih nikad ne znate kakve je to kvalitete, koliko je stajalo u hladnjači, čime je tretirana. I ruše nam cijenu, ljudi ne žele kupovati jer vide da je na placu, primjerice, 12 kuna, a u trgovini 10 – govori nam K. Šipek.
No, kada su jagode prave, slatke i mirisne, kupci će to prepoznati. Tijekom našeg kratkog posjeta njenom štandu, ljudi su svake minute dolazili i kupovali mjericu po mjericu. Od ugodno popunjenog štanda za 15-ak minuta ostale su samo dvije mjerice, što je vrlo upečatljiv pokazatelj da se domaće još uvijek cijeni.
