U ovom se napisu ponovno osvrćemo na problematiku vezanu uz herniju diska. Naime, vrlo često unatoč savjetu liječnika da to učine, pacijenti dvoje da li se odlučiti za operaciju kralježnice. Nekako je uvriježeno među laicima da se radi o vrlo rizičnom zahvatu i težim postoperativnim komplikacijama, od kojih ih najviše najviše muči nepokretnost. Naravno da je riječ o potpuno neutemeljenom strahu.
Kada bolesnik duže vrijeme ima jake bolove u križima koji se šire u jednu ili obje noge, a koji se ne smiruju na konzervativno liječenje (mirovanje, lijekovi, fizikalna terapija) i traju duže od tri mjeseci, operativni zahvat je nužnost. Iako može biti i duži, nekada je taj vremenski rok i kraći, ako dođe do smetnji zadržavanja mokraće ili drugih ozbiljnih neuroloških ispada.
Naravno da je prethodno potrebno učiniti osnovnu dijagnostičku obradu, koja se ovisno o kliničkom nalazu dodatno upotpunjuje. Obvezna je standardna rentgenska snimka slabinske kralježnice i elektromioneurogarfija (snimanje živaca). Ako klinički nalaz upućuje na herniju intervertebralnog diska treba se učiniti i magnetna rezonanca.
Disk je mala elastična formacija (pločica) diskoidnog oblika, koja se nalazi između dva kralješka i omogućuje kretnje među njima te amortizira opterećenje na kralježnicu. Disk se sastoji od čvršćeg vezivnog prstena i želatinozne jezgre. Do hernije diska (izbočenja dijela diska) dolazi prilikom dizanja težeg tereta te pri naglim pokretima i trzajima, ali se nekad ne nalazi evidentnog povoda. Uvijek je u pozadini simptomatologije hernije diska povećan intradiskalni tlak.
Kod protruzije, kad fibrozne niti ostaju sačuvane, disk se može vratiti na mjesto, dok kod ekstruzije ta mogućnost ne postoji, jer želatinozna masa jezge na mjestu puknutih niti vezivnog prstena izlazi i pritišće korijen živca. Najčešća lokacija je između 4. i 5. lumbalnog kralješka (L4-L5) ili 5. kralješka i sakralne kosti (L5-S1)
Cilj operacije je osloboditi pritisak na korijen živca. Iako svaki invazivni kirurški postupak predstavlja određeni rizik, strah od operacijeje bezrazložan. Osim već uobičajenih standardnih operativnih zahvata interlaminektomije i laminektomije, velik je iskorak učinjen je uvođenjem mikodiscektomijje, a posebno u zadnje vrijeme mikroinvazivnih operativnih postupaka poput selektivne endoskopske discektomije (SED), METRx mikro-endoskpske discektomije i perkutane laserske dekompresije diska (PLDD)
Kod zadnjeg, vrlo poštednog zahvata, posebnim se tipom lasera bez krvi i rezova preko kože ulazi u središnji dio diska između dva kralješka. Tehnika se zasniva na postavci smanjenja intradiskalnog tlaka. Taj postupak smanjuje volumen „isparavanjem vode“ i smanjuje pritisak na živac. Multicentrične studije navode uspješnost postupka u čak 75 % slučajeva, a ovaj se zahvat radi i kod nas u više zdravstvenih ustanova.
Opisanom tehnikom ili drugom operativnom intervencijom ovisno o aktualnom kliničkom nalazu i učinjenim pretragama postići će se slijedeće: otkloniti uzrok tegoba i posljedična bol i vjerojatno spriječiti ponovnu pojavu tegoba.”
Stoga treba otkloniti neopravdani strah i kada za to postoje indikacije odlučiti se za operativni neurokirurški zahvat.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
ORDINACIJA ZA FIZIKALNU MEDICINU, REHABILITACIJU I REUMATSKE BOLESTI
Tel. 048 625 033
E-mail:drazen.sacer1@kc.t-com.hr