Za vrijeme ekspedicije na egzotičnim i udaljenim Andamanima, iz naše istraživačke stanice na rubu džungle čuli smo neobičnu glazbu iz obližnjeg sela. Domaćini su nas odveli tamo, a onda je uslijedio kulturološki i vjerski spektakl.
Bilo je to za vrijeme ekspedicije na Andamanima. To je udaljeno otočje u Indijskom oceanu, između Indije i jugoistočne Azije. Ovdje nalazimo na plemena iz kamenog doba, ali većina stanovništva su Indijci, jer su Britanci, negdašnji kolonijalni vladari ostavili Andamane Indiji. Stoga smo stalno bili u doticaju s indijskom kulturom. Naša istraživačka stanica nalazila se u džungli pored oceana, ali i uz rub malog seoceta. Ovo je selo bilo baš idilično, okruženo palmama, rižinim poljima gdje su gacali bivoli zajedno s čapljama i patkama. Žene su u jarkocrvenim sarijima radile svoj svakodnevni posao. Bila je to oaza mira i spokoja, spoj divljine i pravog ruralnog krajolika.
Jedne smo večeri u našoj maloj postaji nakon objeda čuli iz daljine nekakvu glazbu. Naši su nam domaćini objasnili da jedna obitelj slavi puju, hinduistički vjerski ritual. Ne samo objasnili, već i ponudili da odemo tamo. Malo sam se nećkao, jer znam da i hinduisti mogu biti osjetljivi na religiju, ali istraživački duh me je natjerao da odem. Došli smo tamo i odmah zatekli pravu svetkovinu. Cijela proširena obitelj se sjatila uz dvorište i mali oltar. Dali su nam vijenac cvijeća, ponudili s hranom i ostavili da prisustvujemo ritualu. Sjedili smo u miru i slušali pojanje svećenika, uz glasno udaranje bubnjeva, činela i još svakojakih instrumenata. U početku nisam razaznao tko je tko, no ubrzo sam shvatio da puju vodi nekoliko svećenika, ujedno i svirača i pjevača.
Kako je vrijeme protjecalo, ritual je postao sve dinamičniji, glazba sve brža da bi u jednom trenu preraslo u pravi trans. Savijao se kao kakav metalac, iako je ambijent podsjećao na tehno party. Vrhunac su označila zvona, nastao je pravi vjerski delirij.
Kad je sve to prošlo, ostao sam obogaćen za još jedno iskustvo.
Kako je bilo, pogledajte u videu!
