Ludbreg je poznat kao Centar svijeta, a zahvaljujući dvojici domaćih poduzetnika, i kao centar dobrih vibracija u gospodarstvu.
Dok je mnogim tvrtkama i poduzetnicima koronakriza utjerala strah u kosti zbog nesigurne poslovne budućnosti, u Inoxmont-VS-u ne boje se da bi ih mogla destabilizirati. Upravo suprotno: vjeruju da će ih potaknuti na dodatni angažman u traženju novih prilika i ujedno ojačati.
Posjetili smo ovu ludbrešku tvrtku koja je nastala kao udruženje iskustva, znanja i snaga dvojice radoholičara, pomalo vizionara Zlatka Sove i Mladena Vidovića.
Kao tvrtka srednje veličine s 230 zaposlenika prisutna je na hrvatskom i svjetskom tržištu industrijske montaže.
Zlatko Sova (51) kao strojarski tehničar, u struci počeo je raditi, po povratku iz Domovinskog rata, u Sigecu i Zagrebu gdje je uz rad završio usavršavanje za montažu industrijskih postrojenja. Na radu u Njemačkoj nastavio je s usavršavanjem i dobio certifikate za procese montaže industrijskih postrojenja. Radio je u više europskih država kao rukovoditelj i poslovođa montaža. Otvorio Strojobravarski obrt Cjevovod-ZS koji uspješno posluje i danas. Usporedo se zaposlio u tvrtki Vidović Commerce kao tehnički direktor, voditelj i menadžer ispostave tvrtke u Düsseldorfu.
Partnerstvo dvojice poduzetnika rezultiralo je osnivanjem zajedničkog poduzeća
Godine 2008. s partnerom Mladenom Vidovićem (50) osnovao je poduzeće Inoxmont-VS sa sjedištem u Ludbregu i Ispostavom u Düsseldorfu. Bila je to reakcija na dugogodišnji kooperantski rad gdje su uspješno izvršavali montažne poslove industrijskih cjevovoda.
– Pokrenuo sam inicijativu sa željom da napravimo kod nas jednu poslovnu priču. Shvatili smo da imamo znanja i hrabrosti upustiti se u samostalnu proizvodnju. Put bi nam bio daleko teži da nije bilo naših inozemnih poslovnih partnera uz koje smo stjecali znanja i vještine od samih početaka, kroz školovanje u inozemstvu i pokretanje privatnih poslova – prisjetio se Mladen Vidović, član Uprave poduzeća, početaka Inoxmont-VS-a.
Prije šest godina otvorili su novi proizvodni pogon u Sigecu Ludbreškom, što je ujedno bila i prijelomna godina u njihovom poslovanju i najznačajniji poslovni pothvat u razvoju tvrtke, te su započeli s proizvodnjom dijelova instalacija i sklopova za industrijska postrojenja.
Surađuju pretežno sa stranim tvrtkama, najviše njemačkim, uglavnom na izradi raznih vrsta spremnika i prateće opreme te pretfabriciranih dijelova i elemenata za procesne cjevovode, najviše iz nehrđajućeg čelika. Proizvode i dijelove industrijskih strojeva te ih montiraju ili samo isporučuju.
Do sada su, ističu, realizirali mnogobrojne projekte u kemijskoj industriji, farmaceutskoj, prehrambenoj, industriji celuloze i papira, autoindustriji, proizvodnji energije, poput termoelektrana, geotermalnih elektrana, elektrana na biomasu, spalionicama smeća te uređajima za pročišćavanje otpadnih voda.
Tvrtka je dosad radila u mnogim zemljama, pa i “s druge strane svijeta”
– Na kapitalnim projektima radili smo u Australiji i Indiji, a u Europi u Velikoj Britaniji, Portugalu, Francuskoj, Švedskoj i drugim zemljama – ističu ludbreški poduzetnici.
Trenutno su prisutni u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Belgiji, a od kolovoza je opet aktualno radilište u Urugvaju u Južnoj Americi. Prošle godine je, govore, Norveška bila veliko aktualno radilište, Nizozemska…
– COVID-19 pandemija ustabilila nas je prvenstveno na europsko tržište zbog putovanja, muvinga poslovnog svijeta. Korona je, praktički, zaustavila poslovni svijet – kaže Mladen Vidović.
Inoxmont-VS je danas suvremeno poduzeće za projektiranje, proizvodnju i montažu dijelova ili čitavih postrojenja u procesnim industrijama na području Europske unije. Proizvodni kapaciteti u Hrvatskoj od početka godine u potpunosti su popunjeni, a u inozemstvu do sredine 2022.
– Morali smo se prilagoditi novonastalim okolnostima. Bilo je teškoća u dovršavanju ugovorenih poslova u proizvodnom pogonu u Hrvatskoj i montaži industrijskih postrojenja na radilištima u inozemstvu te pri premještanju radnika do mjesta montaže u inozemstvu zbog mjera graničnih kontrola, odnosno ograničenja ulaska i izlaska iz država. Zahvalni smo našim zaposlenicima na požrtvovnosti što su ostali dulje na radilištima kako poslovanje ne bi bilo prekinuto te kako bi se održala stabilnost poslovanja, a samim time izbjegli veći financijski gubici – kazuju nam ludbreški poduzetnici.
Važna im je briga za zaposlenike i njihova stručnost
Naglašavaju da su se na tržišta probijali ponajprije zahvaljujući stručnosti zaposlenika u čije su znanje ulagali zato što smatraju da je to ulaganje u budućnost, ali i u opstanak i dugoročnu konkurentnost na tržištu.
Zaposlenicima nude i beneficirani radni staž za rad na montaži, stimulacije za dobre rezultate, 24-satno osiguranje od nezgode, bonuse za obljetnice rada, prigodne isplate tijekom godine, nagrade za inicijative radnika koje pridonose razvoju poslovanja, organiziran i plaćeni smještaj i prijevoz radnicima upućenim na rad u inozemstvo.
– Plaće su iznad trenutnog prosjeka u Hrvatskoj, nisu prema Zagrebu, ali je prosjek ovdje. Naši samostalni majstori u pogonu zarade oko 1000 eura. Ljudi su, s obzirom na društvenu i političku situaciju, uglavnom, zadovoljni. Da bi moglo bolje, to uvijek može – govori Zlatko Sova, član Uprave društva Inoxmont-VS.
Trenutni fokus im je i dalje na novim zapošljavanjima, što domaćih, što stranih radnika. Unatoč nepovoljnim kretanjima na tržištu, u poduzeću imaju pozitivan trend rasta i otvaranja novih radnih mjesta.
– Izašli smo iz proizvodnje, iz radnog odnosa, prošli sve stepenice: bili smo obični radnici, napredovali, učili od iskusnijih i ne osjećamo se da smo “gore”, a da ne znamo kakvo je vrijeme “dolje”, u proizvodnji. Fleksibilni smo prema ljudima i to se odražava na profit, ali nije sve u profitu. Nastojimo zaposlenicima, koliko je god moguće udovoljiti, jer i sami dolazimo iz realnog sektora – ističe Vidović.
Tvrtka je dobitnik nagrade ECO Lider invest te Plakete Zlatna kuna Hrvatske gospodarske komore. Nagrada joj je pripala zbog doprinosa održivom razvoju i kvaliteti života građana te zaštiti prostora i okoliša. Poslodavac sa sjedištem u Sigecu Ludbreškom pritom je posebno vodio računa o energetskoj učinkovitosti te najsuvremenijim tehnologijama očuvanja energije.
Tako se u proizvodnoj hali griju energijom dobivenom izgaranjem drvne sječke, odnosno koriste obnovljive izvore energije. Što veća produktivnost, uz malo utrošaka energenata i veliku dodanu vrijednost, misao im je vodilja.
– Kupili smo vlastitu drobilicu i kupujemo otpadno drvo koje drobimo i ložimo. Plin nam je samo pomoć. Prakticiramo besplatno hlađenje, takozvani free cooling. U planu je postavljanje solarnih panela na krovove zgrada za vlastitu proizvodnju, a višak bi išao u distribuciju. No, čekamo prihvatljive potpore, jer važno je da se uloženo i vrati – kazao je Zlatko Sova.
Gospodarstvo ponovno traži strukovnu izobrazbu
I to gotovog čovjeka koji čim dođe na posao zna raditi na strojevima. Zato surađuju sa srednjim školama u Ludbregu i Varaždinu, učenicima nude praktičnu nastavu, kao i upoznavanje strojeva koje će kasnije i koristiti.
– U pogonima tvrtke odškolovali smo otprilike 15-ak kvalitetnih majstora, stručnih učitelja, neki više i ne rade kod nas, i oni su mentori. Sada na praksi imamo devet praktikanata bravara, strojobravara i CNC operatera. S radnicima sklapamo ugovore o školovanju, dakle, oni moraju tri do četiri godine ostati u našem sustavu zaposlenja. I mogu pristojno zaraditi. Pogotovo na radilištima izvan Hrvatske, a i ovdje su plaće iznad prosjeka – kazao je Z. Sova te ukazao na problem manje zainteresiranosti za građevinska i zanatska zanimanja.
Nekada je pravi “majstor zanata” bio vrlo cijenjen u društvu.
– Pojam bravara, strojobravara u svijesti mladih znači da si svaki dan prljav. To je fizički naporan posao. Ako bravar ili strojobravar ima volju, kroz četiri, pet godina izbrusi zanat, tada je majstor i može birati poslove i zarađivati. Jer bravara, strojobravara, keramičara, zidara, skelara, krovopokrivača… uopće nema. To su zanimanja koja su nekad bila baza sjeverozapadne Hrvatske. A pogotovo onaj koji, ako želi i ima volje raditi, kroz par godina može postati gospon čovjek i sam sebe prodavati, jer posla ima, ali nema ljudi. To je trend u Europi i toga smo svjesni – kazao je Vidović.
Kako bi doskočili nedostatku, radnike moraju pronalaziti izvan naših granica što je u razvijenim državama već dugogodišnja praksa.
– Uvoženje radnika je nužno, to je činjenica. Primjerice, Nijemci se ne školuju za strukovna zanimanja, isto tako ni Englezi. Francuzima su bitna znanstvena istraživanja, nove tehnologije, razvoj novih proizvoda. Manje ulažu u zanatska zanimanja, jer takve radnike mogu uvesti koliko im je god potrebno iz Bugarske, Rumunjske, Hrvatske, Mađarske, Slovačke, Poljske… – pojašnjava Zlatko Sova, direktor i suvlasnik poduzeća Inoxmont-VS d.o.o.
Zapošljavaju i radnike iz trećih država
– Više od deset godina imamo iz Bugarske dva radnika, jednog gospona iz Indije koji je kod nas dvije godine, on radi u pogonu, imamo par ljudi iz Bosne, 10 do 12 ljudi iz Srbije. Baza nam je upravo sjeverozapadna Hrvatska: 75 posto radnika, odnosno, njih oko 150 je iz Zagorja, Međimurja i Podravine – kaže.
Ističe i da ljudi žele raditi u Hrvatskoj, ali očekuju plaću kao u Njemačkoj.
– Ne možemo se mjeriti s Austrijom ili Njemačkom, jer Njemačka ima 29 tisuća BDP-a po stanovniku, Austrija 33, a Hrvatska 14. Uvoz radne snage je možda dobar za Austriju i Njemačku, jer su poželjne države i puno uspješnije u privlačenju tih ljudi – pojasnio je Zlatko Sova problematiku. Smatra da se taj trend svakako treba promijeniti, i to, ponajprije, povećanjem kalkulativne cijene rada te poreznim rasterećenjima dok bi školstvo trebalo raditi sinergiju između gospodarstva i javne uprave, donijeti pametne odluke, pitati ljude što misle…
Proizvodni kapaciteti Inoxmont-VS-a sastoje se od nekoliko proizvodnih pogona, industrijskog dvorišta i skladišnih prostora za materijale, alate i gotove proizvode, koji s ostalim funkcionalnim jedinicama i najnovijim strojnim parkom tvore zaokruženu proizvodnu cjelinu.
– Od daljnjih investicija u planu nam je gradnja dodatnih 2200 četvornih metara novih proizvodnih pogona, 600 m2 natkrivenoga manipulativnog prostora, 240 m2 skladišnog prostora i 200 četvornih metara prostora za pripremu proizvodnje. Planiramo puštanje u pogon postrojenja na biomasu te izradu solarne elektrane na krovu novih hala te nabaviti nove strojeve. Tako ćemo proizvodne hale opremati onima najnovije generacije, kao što su moderni strojevi za obradu lima, odnosno rezanje, savijanje, zavarivanje, brušenje, te poluautomatskim ili potpuno automatiziranim robotskim strojevima. Investicije će pratiti ulaganje u školovanje zaposlenika za rad na navedenim strojevima – ističu ludbreški gospodarstvenici.
Na europskom tržištu su poduzetnici cijenjeni kao partneri države i nositelji razvoja. Kažu da se, ipak, posljednjih godina kod nas situacija malo poboljšala, pa i ovdje dobivaju veći prostor. Međutim, država je ta koja treba stvoriti fiskalni i investicijski okvir kako bi se, s jedne strane povećala efikasnost, a s druge privukli ljudi da se vraćaju natrag.
– Vizija budućnosti uvijek mora ići od glave. Glava nismo mi, nego je to Republika Hrvatska. Država mora dizati standarde, pogotovo nakon ove krize, poput cijene rada i radnika, a ne nekih tobožnjih menadžera. Naša vizija je da plaće približimo austrijskim plaćama. Moramo raditi na kvaliteti, potegnuti neke nove poteze… Mi možemo mijenjati politiku u našoj firmi i mijenjamo ju – zaključuju Mladen Vidović i Zlatko Sova.
Danas, u složenim i teškim vremenima nije lako biti uspješan gospodarstvenik. A najveći potencijal Ludbrega su, ponajprije, ljudi, kako vrijedni i stručni radnici, tako i uporni, žilavi obrtnici i gospodarstvenici.
