U skladu sa sve višom razinom svijesti o zdravlju i zdravoj prehrani, sve je raširenije pribjegavanje prehrambenim opcijama koje usprkos promijenjenom nutritivnom sastavu u značajnoj mjeri zadržavaju originalni okus, miris, konzistenciju i teksturu. Moglo bi se reći da se na kraju 20. i početku 21. stoljeća u nutricionizmu među mnoštvom otkrića ističe otkriće i kontinuiran razvoj light proizvoda.
Osmišljeni kako bi potrošačima osigurali uživanje u punoći okusa i istovremeno značajno smanjenom broju kalorija, light proizvodi opkolili su police i hladnjake širom svijeta. Gotovo svaki renomirani proizvođač hrane nastoji svojim potrošačima osigurati light varijantu koja se smješka kako iz mlijeka i mliječnih proizvoda, tako iz kategorije mazivih masnoća, voćnih napitaka, slastica, pekarskih proizvoda, džemova te iz grickalica poput čipsa i sličnih proizvoda. Termin light najčešće se upotrebljava u označavanju proizvoda koji, u odnosu na originalne pandane, imaju za otprilike 30% smanjenu energetsku vrijednost. Jedna od najvećih zabluda vezanih uz light hranu je percepcija potrošača da mogu pojesti znatno veću količinu ovakvog proizvoda, što najčešće nije istina. Light proizvodi jesu korisni ako pazimo na unos energije, ali nikakve koristi od ovakve štednje nema ako se pretjera pa je u konačnici ukupan unos energije možda i veći nego da smo pojeli normalan proizvod.
Vrste light proizvoda
Proizvod koji nosi tvrdnju „light”, lagan ili dijetalan, prema Pravilniku o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama treba nositi i naznaku jednog ili više svojstava koje utječu na dijetalnost te hrane. Primjerice, može se raditi o smanjenom udjelu masnoća i/ili šećera.
Kod sadržaja masti tako možemo govoriti o namirnicama bez masti (gdje proizvod sadrži manje od 0,5 g masti na 100 g ili 100 mL proizvoda) i namirnicama s malom količinom masti 
(gdje proizvod sadrži maksimalno 3 grama masti na 100 g ili 1,5 grama masti na 100 mL kod namirnica u tekućem stanju). No pojam mast ne podrazumijeva nužno nepoželjni nutrijent; dapače, organizmu je svakodnevnom prehranom kroz masnoće potrebno osigurati barem 25% od ukupnog energetskog unosa.
Budući da su se posljednjih desetljeća kao neprijatelji ljudskog zdravlja (preciznije – kardiovaskularnog sustava) iskristalizirali kolesterol i zasićene masti, očekivana je posljedica izbacivanje tih sastojaka iz proizvoda te jasno deklariranje njihove (ostatne) količine. Tako namirnice možemo podijeliti na one s malom količinom zasićenih masnih kiselina (gdje proizvod sadrži najviše 1,5 g zasićenih masnih kiselina i transmasnih na 100 g kiselina u krutome stanju ili 0,75 g/100 ml u tekućem stanju, a niti u jednome slučaju zbroj zasićenih masnih kiselina i transmasnih kiselina ne smije davati više od 10% energije) te na one bez zasićenih masti (gdje proizvod sadrži maksimalno 0,1 g zasićenih masti – zbroj zasićenih masnih kiselina i transmasnih kiselina na 100 g ili 100 ml)
Kako masnoće nisu jedini „zlikovac” kojeg se pokušava u najvećoj mogućoj mjeri eliminirati iz proizvoda (do granice neškodljive po zdravlje i po kvalitetu proizvoda), tu su i ugljikohidratne namirnice koje se također stratificiraju, odnosno deklariraju kao namirnice bez šećera (gdje proizvod sadrži manje od 0,5 grama šećera na 100 g ili 100 ml), namirnice bez dodanog šećera (gdje proizvod ne sadrži nikakve dodane monosaharide ni disaharide niti bilo kakvu drugu hranu koja se koristi zbog svojih svojstava zaslađivanja. Ako su šećeri prirodno prisutni u tom proizvodu / namirnici, na oznaci se mora pojaviti i sljedeća naznaka: »sadrži prirodne šećere«) te namirnice sa malom količinom šećera (gdje proizvod ne sadrži više od 5 g šećera na 100 g u krutom stanju ili više od 2,5 g šećera na 100 ml u tekućem stanju).
Ukoliko je fokus na samoj energetskoj vrijednosti, bez raščlanjivanja na skupine nutrijenata, namirnice se mogu podijeliti na one bez energetske vrijednosti / kalorija (gdje proizvod sadrži manje od 4 kcal na 100 grama ili 100 mL), na one niskoenergetske (gdje proizvod sadrži maksimalno 40 kcal na 100 g u krutome stanju ili više od 20 kcal /100 ml u tekućem stanju) te na namirnice sa smanjenom energetskom vrijednošću (gdje je sadržaj kcal u proizvodu smanjen za barem 30 % u odnosu na standardni proizvod).
Zašto biramo light?
Motivi za konzumaciju light proizvoda su različiti, primjerice kontrola tjelesne težine, poboljšanje prehrane, preporuka liječnika u sklopu određenih bolesti poput šećerne bolesti i povišenog krvnog tlaka. Kako bi njihova konzumacija zaista bila učinkovita, nužna je selektivnost i umjerenost. Odsustvo ili mala količina određenog nutrijenta (šećera, soli, masti) u light proizvodima često je shvaćeno kao poziv na njihovu neograničenu konzumaciju. Međutim, nikako ne treba zanemariti činjenicu da – usprkos smanjenoj količini nutrijenta, odnosno ne dodavanju dodatnih količina istog – proizvod obično ipak sadrži dotični nutrijent te da se njegovom povećanom konzumacijom (uzrokovanom odsustvom grižnje savjesti jer se radi o „light” proizvodu) postiže jednak učinak: povećan unos onoga što se izbjegava.
Stoga načelo umjerenosti treba u svakom trenutku biti ideja vodilja, jednako kao i činjenica da je organizmu za optimalno funkcioniranje potreban uravnotežen unos svih nutrijenata (55-60% ugljikohidrata, 20-25% masti, 15% proteina uz bitnih 30g prehrambenih vlakana).
Izvor: Vitamini.hr // Biologija.com.hr