Crkva se nalazi u ozbiljnoj krizi i to ne samo zbog pada broja vjernika, nego i nedostatka „kadra“. Sve je manje mladih koji se odlučuju za svećenički poziv, a da je tako potvrđuje i činjenica da naša, Varaždinska biskupija, ove godine opet ima samo jednog mladomisnika, Josipa Špoljarića iz Kotoribe.
I prije dvije godine naša Biskupija imala je samo jednog mladomisnika, a posebno poražavajuća bila je 2017. godina kad nismo imali niti jednog „slavljenika“. Lani ih je bilo pet, 2020. dva, 2019. pet te 2018. četiri. To znači da je u proteklih šest godina naša Biskupija dala samo 20 svećenika pa Crkva sigurno ne može biti zadovoljna takvim stanjem jer je prije desetak godina samo iz varaždinske „centrale“ bio dvoznamenkasti broj mladomisnika.
U Biskupiji baš i nisu raspoloženi za komentiranje situacije s nedostatkom „kadra“ i sve slabijim interesom mladih za svećeničko zvanje.
Tako nam je velečasni Siniša Dudašek, biskupijski povjerenik za pastoral duhovnih zvanja, kratko odgovorio da uskoro više neće biti na toj dužnosti te nas uputio na čelništvo Biskupije.
– Trenutno nismo u mogućnosti dati vam sve odgovore. Nadamo se da će biti u nekoj drugoj prilici – kratko nam je na upit da prokomentira nezainteresiranost mladih za svećenička zvanja odgovorio Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša
I pad broja zainteresiranih za svećenička zvanja jasno daje do znanja da Crkva treba napraviti temeljite promjene za koje se jednim dijelom zalaže i poglavar, Papa Franjo. No, očito je ekstremna struja unutar same Crkve ta koja koči reforme s kojima bi se vjera „približila“ današnjoj mladeži i napravio svojevrsni iskorak.
Isprazne propovijedi koje nas vraćaju u neka davno zaboravljena vremena kad je tempo života, kao i same navike, bio drugačiji zasigurno je prvi korak koji bi se trebao napraviti u eventualnim promjenama. Sam svećenički kler sve se više sa svojim stavovima udaljava od svakodnevice, a i brojni svećenici svojim stilom života ne pokazuju poniznost i spremnost za pomaganje potrebitima kojih je svakim danom sve više.
Mladi to, itekako uočavaju, pogotovo u urbanim i liberalnim sredinama, gdje se ne gleda svećenike kroz prizmu njihovog zvanja nego kroz „lik i djelo“. Teško je vjerovati da će tako skoro Crkva napraviti iskorak i približiti se „aktualnom“ stilu života, ali ako želi i dalje „vladati“ i biti primjer ljudima, onda je došlo krajnje vrijeme za nužne reforme.
