suživot s prirodom

Damir Klarić ima svoj lijek protiv koronavirusa i stresa: Mir koji nudi planina, priroda i hodanje vraća mi snagu i ništa me tada ne može naljutiti

Popeo se na najviši vrh Grčke Mytikas na planini bogova Olimpu, pa preko ledenjaka na Grand paradiso u Italiji na 4060 metara, kao i Breithorn u Švicarskoj na 4164 metara.

17:00h
0
Foto: Damir Klarić

Koronavirus je promijenio naše živote, a neki su doživjeli i novi oblik povezivanja s prirodom. Boravak na svježem zraku sve više dobiva na značaju, no to nije nikakvo otkriće za programera Damira Klarića (56). Ovaj vitalan Ludbrežanin planinari i pješači već 20-ak godina, jer ga fizička aktivnost vraća u sklad s drugima, a ponajviše sa samim sobom. Predsjednik ludbreškog Planinarskog društva, koji se u slobodno vrijeme bavi i kartografijom, kaže da se sve u prirodi odvija u ciklusima, prirodnim ritmom.


– Upijamo sunce i punimo se energijom. Tada se bolje osjećamo, a samim time smo bolji prema sebi i drugima. Sunce direktno utječe na stanje našeg duha, jer utječe na rad epifize, važne hormonalne žlijezde koja se nalazi u našim glavama. Sunce nam treba i za duševni mir – otkrio nam je odmah na početku.

Primjećuje, Damir, kako su mjere opreza od zaraze koronavirusom izazvale puno negativnih posljedica po ljude, a planinarenje je, kaže iz iskustva, idealno da se na lak i jednostavan način čovjek izvuče iz sjedilačkog načina života i bude zadovoljniji.

– Koronakriza dugo, predugo traje. Čini mi se da je svima već dosta zatvaranja i raznih epidemioloških mjera i pravila pa raste i nestrpljenje kod ljudi da se kriza što prije okonča. Upijamo previše negativnosti preko medija.

Foto: Damir Klarić

Zato bildam svoj imunitet, uzimam puno C vitamina iz limuna, boravim na svježem zraku… Sunce podiže imunitet, jer stvara D vitamin koji je neophodan i veoma koristan protiv korone – otkriva nam Damir svoj recept za borbu s ovim neprijateljem.

U odličnoj je formi, jer je do sada obišao preko 150 vrhova Hrvatske planinarske obilaznice, popeo se na Triglav i zahtjevnu Škrlaticu, i to po stijenama, planinarskim putevima kroz stijenu, takozvanim feratama ispod kojih su provalije, ili gotovo okomicom prema vrhu.

– Javio mi se tada osjećaj strahopoštovanja prema planini, sva osjetila bila su otvorena, a koraci, primici rukama za stijenu usmjereni su na dubok oprez i pažnju svakog pokreta – opisuje svoj doživljaj s opasnog uspona.

Popeo se na najviši vrh Grčke Mytikas na planini bogova Olimpu, pa preko ledenjaka na  Grand paradiso u Italiji na 4060 metara, kao i Breithorn u Švicarskoj na 4164 metara. Planinario je po Srbiji i Makedoniji.

Foto: Damir Klarić

U okolne planine, poput Ivančice, zatim gorja Kalnik, Bilogore, Strhinjčice i Ravne gore ide često, jer su mu najbliže. Okupio je tako 2006. godine ljude koji vole prirodu, druženje, ekologiju, boravak u šumi i osnovao Planinarsko društvo Ludbreg koje danas broji 86 članova.

– Organizirane društvene izlete imamo uglavnom jednom mjesečno na razne destinacije kod nas ili u neku drugu državu, dok u međuvremenu organiziramo i manje individualne izlete. Nedostaju nam školovani vodiči kako bi toga bilo i više. Zimi češće boravimo u bližoj okolici Kalničkog gorja, Ivančici, Ravnoj gori, Strahinčici, a tokom godine po cijeloj Hrvatskoj. Odlazimo i u druge susjedne države… Mir koji nudi planina, šuma, priroda i hodanje vraća snagu u organizam i um, tako se oporavljam od stresa i problema. Smireniji sam i lakše podnosim svakodnevni fizički i psihički napor – govori Damir.

Tako krajem veljače ludbreški planinari organiziraju dvodnevni avanturistički izlet na otok Krk. Penjat će se iz Baške preko kanjona Vrženica do prekrasne Vele i Male luke te idući dan na Mjesečev plato: vrhove Hlam i Divušku te vidikovac Zakam.

Već desetak godina priređuju rekreativnu šetnju u prirodi, odnosno tradicionalni pohod Ludbreškom planinarskom obilaznicom.

Foto: Damir Klarić

Ludbreška staza ucrtana je u planinarsku mapu Kalničkog gorja, duga 24 kilometra, a trasa prolazi najvećim dijelom po ludbreškom vinogorju. Hodajući obilaznicom povremeno se otvaraju prekrasni vidici prema Ivanščici, Varaždinu, Čakovcu i međimurskim bregovima, zatim na Ludbreg, prema Mađarskoj, na podravsku ravnicu i prema Koprivnici.

– Obogatili smo tako i turističku ponudu grada, da se oni koji dođu na pohod upoznaju s našim vinogorjem i šumskim područjem, da upoznaju Ludbreg iz jedne nove perspektive. Naše markacije su na svakih 50-ak metara i bez bojazni može je proći svatko bez vodiča. Sigurna je za planinare, što je od izuzetne važnosti. Imamo osam kontrolnih točaka i sve je napravljeno prema pravilima Hrvatskog planinarskog saveza. Prva točka je kod rimskih termi na trgu u centru svijeta, zatim slijede u Slanju kod lugarnice, pa Lijepa gorica, najviši vrh u okolici Ludbrega na 348 metara, četvrta točka je na Gracima, zatim na Črnoglavcu, pa Lajdeberg, zatim na Sigečaku. Završetak trase, dakle, zadnja kontrolna točka je ludbreško svetište. Potrebno je oko sedam sati hodanja da se obiđe – kaže Damir.

Foto: Damir Klarić

Posljednjih nekoliko godina na pohodu je sudjelovalo do 400 ljubitelja prirode i onih koji brinu o svome zdravlju. Izuzetak je ova, kaže, jer se u vrijeme koronakrize druženja i izleti organiziraju uz pridržavanje epidemioloških pravila i preporuka.

Za planinarenje, ističe Damir, bitna je dobra volja. Osnovnu opremu čine čvrste cipele, takozvane gojzerice, planinarski štapovi za hodanje, ruksak te dobra kondicija koju skuplja hodanjem po okolnom vinogorju.

– Isplaniram i svaki obrok kako bih imao što više minerala i vitamina, nešto soli, jer planinarenje, veranje i hodanje čovjeka dosta troši. Također, dobro je imati u ruksaku, primjerice čokoladicu, med ili bonbonček, jer daje brzinski nalet energije. Često se podružimo i u planinarskim domovima koji nude domaću hranu. No, najbolji obrok je onaj u prirodi. Planinari su ekološki osviješteni, ne zagađuju prirodu i ne ostavljaju otpatke, smeće kupe i nose u dolinu – otkriva.

Foto: Damir Klarić

Planinarstvo je ujedno i stil života. Susreću se ljudi različitih karaktera, znanja i iskustava koje povezuje zajednička nit, a to je želja za druženjem, akcijom, avanturizmom, vježbom…

– Usput razgovaramo, izmjenjujemo iskustva, zabavljamo se. Ponekad se nađu i upoznaju parovi, susrećemo zanimljive ljude… Nakon sati i sati pješačenja po brdima, stijenama, putevima, ljudi su umorni, ali se puno bolje osjećaju nego na polasku – kaže.

Nije rijetkost da čujemo da je netko tko puno radi doživio “burn out”, odnosno teško podnošljivu prezasićenost, utapanje i paralizirajuće pregorijevanje na poslu. Za planinara Damira, to je nepoznanica.

Burn out nikad nisam doživio. Kada sam preopterećen poslom, odem na zrak, a nakon planinarenja probleme koji se pojave rješavam s lakoćom, bez pritiska i puno vedrije gledam na problemske situacije. Planinarenje liječi od stresa, lakše se probavi zahtjevan dan. Ako planinarim u nedjelju, taj lijek traje do četvrtka i tada me ama baš nitko i ništa ne može naljutiti – otkriva nam Damir dobrobit sa svojih pohoda.

Foto: Damir Klarić

Planinarenje, dakle, jača imunitet, mišiće, može se i smršaviti, bolje se osjećamo.

– Poznato je da se u stoljetnim šumama stvara imunost na rak, i to putem spora s drveća koje su u zraku, jer su razvila taj imunitet stoljećima. Ljudi se trebaju okrenuti prirodi, trčati, hodati, šetati ili se priključiti planinarskim društvima koja organiziraju izlete u prirodu – poručuje Damir.

Oduvijek je, kaže, proučavao biljke, ljudski organizam i njegove procese, razvio je širi pristup aktualnim ekološkim problemima. Kao i životinje, posebice one koje žive u moru, rijekama, jezerima, močvarama…

– Znao sam za gotovo svaku životinju čime se hrani, koji su joj neprijatelji, kako živi i slično. Volim promatrati i izučavati biološku raznolikost, ponajviše cjelokupnog Kalničkog gorja. Kada se uspinjem prema vrhu, uživam, rade mi sva čula. Osjećam apsolutnu slobodu. Tako da su planine i priroda zapravo moj drugi dom – zaključuje Damir Klarić.

Foto: Damir Klarić
Foto: Damir Klarić

čitam...