Kapetanica rukometne reprezentacije Hrvatske i Podravke Vegete Miranda Tatari javila se sa svojim prvim dnevničkim zapisom, kojeg smo dogovorili prije odlaska reprezentacije u Skandinaviju. Njeni zapisi dogovoreni su za web stranicu RK Podravke i za Koprivnica.net.
Iako je naziv Dnevnik Mirande Tatari, on to doslovice neće biti, jer ne možemo zahtijevati i očekivati da se javlja svakoga dana, njezin je osnovni posao treniranje i igranje.
Ali, bilo bi šteta kad se ne bi javljala češčće, jer je njezin prvi tekst pravo osvježenje za umorna slova o sportu na internetima: osjeća se živost, djevojka puna optimizma i mladalačkog entuzijazma. Zato Miranda već osvaja prve bodove kod čitatelja. Slijedi Mirandin tekst, uz redakcijsku opremu www.rk-podravka.hr.
Evooo meee….
Iako sam mislila početi s pisanjem iz Danske, ovaj dio puta ne mogu da ne spomenem! Već znate: vremenske nepogode i peripetije na putu od Zagreba do Göteborga.
OK, završili smo pripremnim dijelom u Dugom Selu i u četvrtak u 10,30 zaputili se prema Švedskoj. Vremenska prognoza u većem dijelu Europe nije nam išla na ruku, tako da nas je već na zagrebačkom aerodromu dočekala vijest o mnogim kašnjenjima, pa čak i o nekim otkazima letova! OK, smireno smo dočekali svoj let za München. I sletjeli smo, u nadi da i naš let za Göteborg kasni, pa da stignemo.
NEVIĐENA GUŽVA U MÜNCHENU
Već pri samom ulazu u münchenski aerodrom primjetili smo da našeg leta na informacijskom ekranu nema. Uputili smo se na passport control, a kad smo ušli u sam aerodrom imali smo što vidjeti: gužva kakvu nikad do sada nisam vidjela, totalni kaos! Red za informacije i novo bukiranje leta nije imao kraja, što je značilo čekanje i čekanje… I čekali smo, uz Lufthansine sendviče, vodu, voće i čokolade, koji su bili besplatni (odlična organizacija)! Nervoza i ljutnja svuda oko nas…
I nakon dužeg čekanja došli smo i mi na red, idući let za Göteborg bio je sutradan u 11,15 sati! Odvezli su nas taksi-kombijima do šest kilometara udaljenog hotela, gdje smo prespavali, i ujutro u 7,30 krenuli nazad na aerodrom, u nadi da ćemo poletjeti… I jesmo, s malim kašnjenjem!
DEVET CURA DOBILO PRTLJAGU, NESTALA I DOKTORSKA PRTLJAGA
Oduševljenje u našim redovima… sve dok nismo sletjeli u Göteborg i krenuli po prtljagu. Vidimo: malo je to prtljage s obzirom na broj putnika u avionu! Svega devet cura dobilo je svoje torbe (i ja, jupiii!!!) + trener, trener golmana i fizići, dok je ostatak neumorno gledao praznu pokretnu traku koja se vrti i vrti, u nadi da će još koja torba doći, ali ništa!
Zamislite, kompletna medicina nije stigla!!! Inače, tog dana je u Münchenu izgubljeno oko 6.000 komada prtljage! Prijavili smo nedolazak prtljage i uputili se prema busu. Tada smo dobili informaciju da do hotela imamo pet sati vožnje, od hotela do dvorane još dva sata, a ako izravno idemo u dvoranu trebalo bi nam nekih 4-5 sati.
STIGLI 50 MINUTA PRIJE POČETKA UTAKMICE
E, tu je tek nastao još veći kaos, jer na satu je bilo 13,30! Utakmica se nije mogla otkazati, jer je bio izravni TV prijenos, a osam cura nema patike, steznike, štitnike i ostala pomagala. Direktor Ratko Balenović uspio je iskemijati da nas u dvorani čekaju nove patike, štitnici i steznici, a ostatak robe posuđivao se iz svih torbi!
Da, stigli smo do dvorane oko 18,10 sati, a u 19 sati počinje tekma. Svega 20-ak minuta zagrijavanja. Užas, umor, nervoza, ljutnja. Utakmicu smo završile porazom 30:26, što i nije tako loše izgledalo s obzirom na sve što nam se izdogađalo.
Poslije utakmice krenuli smo prema hotelu, do kojeg nam je zbog vremenskih uvjeta trebalo skoro dva sata, snijeg je neumorno padao!
WIRELESS U BUSU
Ali, taj dio puta bio nam je najzabavniji. Vjerujete li da bus ima svoj wireless? Da, za nepovjerovat’, ali kad smo to saznali, u ”roku odmah” svi laptopi su se upalili!!! Više nitko s nikim nije pričao, već su svi više manje bili na skypeu i prepričavali dogodovštine s puta!
Uh, što je vrijeme uz internet u busu proletilo, stigli smo do hotela, smjestili se i konačno odmor! Jučerašnju tekmu odigrale smo skoro pa odlično, odmorne, koncentrirane i opuštene, pa smo tako i zabilježile pobjedu 30:27.
HURA: OBAVEZNI SHOPPING!
E, poslije utakmice iznenađenja! Tako nam je dobro došao ovaj nedolazak torbi (hahaha): MORALE smo u shopping da bi cure koje nisu dobile stvari kupile donje rublje, pidžame, čarape, kozmetiku… Vidi vraga, u shopping centru je i H&M!!! Eh, kad na putovanjima češće ne bi dolazile torbe (hahaha)!
Današnji dan, nedjelja, dva treninga – i to je to! Sutra rano, u ponedjeljak (već u 5,30) krećemo za Dansku, srećom ne avionom, već ferry boatom (iliti brodom) i nadamo se sretnom dolasku na našu konačnu destinaciju! Loše je počelo, nadamo se da će dobro završiti!!! Javim se iz Danske! Pozdrav!
NEKE TORBE NAĐENE U MÜNCHENU – JUPIII!!!
P.S. Upravo sam načula da je nađeno par naših torbi u Munchenu, možda i stignu danas, jupiii!!! Nekoliko, ne sve… Šmrc…