Doping – uzimanje nedozvoljenih stimulativnih sredstava ili postupaka, oduvijek je i nedvojbeno sastavni dio profesionalnog sporta, posebice u biciklizmu, atletici, dizanju utega, ali nažalost i u drugim sportskim disciplinama. Nedavno je obznanjena jedna od najvećih sportskih afera, dopingiranje ruskih sportaša pod okriljem i uz potporu države – skandalozno i nedopustivo.
Prve doping kontrole provedene su na Olimpijskim igrama 1968. godine, a prvi sportaš kojemu je dokazan doping, bio je švedski atletičar petobojac Hans Gunnar Liljenwall. Europska povelja o antidopingu donešena je 1984. godine i odmah prihvaćena od Međunarodnog olimpijskog komiteta. 1999. godine osonovana je WADA (World Anti-Doping Agency) neovisna institucija odgovorna za kontrolu dopinga olimpijaca. Svi nacionalni olimpijski odbori pridržavaju se njezine Liste zabranjenih supstanci koja se barem jednom godiišnje ažurira.
Od pamtivijeka je dio sportaša nastojao pod svaku cijenu postići vrhunski rezultat, pa tako i u novije vrijeme. Ponovnim testiranjem 947 uzoraka uzetih od sportaša na Olimpijskim igrama u Pekingu, čak sedam uzoraka urina bilo pozitivno na doping, a radilo se o usavršenoj generaciji hormonskog dopinga eritropoetina. Identitet testiranih sportaša nije objavljen, ali se zna da su čak šestoro bili atletičari. Na Olimpijadi u Ateni 2004. godine čak je 23 sportašica i sportaša diskvalificirano zbog dopinga!
Ipak, najpoznatiji slučaj dopinga vezan je uz Olimpijadu u Seoulu 1988. godine i poznatog kanadskog sprintera i svjetskog rekordera na 100 metara (9.79 sekundi) Ben Johnsona kojem je dokazan doping – uzimanje nedozvoljene supstance stanozolola. Diskvalificiran je, oduzeta mu je zlatna medalja i poništen svjetski rekord. Bio je to neslavan sportski kraj, jednog od najpoznatijih svjetskih atletičara.
Nažalost još je poznatih imena vezano uz doping: Florence Griffit Joyner svjetska rekorderka na 100 i 200 metara, umrla s 39 godina, jedan od najvećih sportaša američki atletičar Carl Lewis, kao i svjetska biciklistička ikona, osvajač sedam glasovitih utrka Toure de France, Lance Armstrong, koji se je kontinuirano dopingirao.
Očito da je borba protiv dopinga još uvijek uglavnom deklarativna i da ne postoji prava volja da se tome stane na kraj. Strast za medaljama, rekordima i slavom često ne pita za cijenu i ne preza od ničega.
Doping kontrole provode se na međunarodnim i nacionalnim natjecanjima i bez prethodne najave. Sam izraz doping, potječe od nizozemske riječi doop, što je naziv za opijumski napitak. Danas su metode dokazivanja dopinga analizom urina sve sofisticiranije. To daje nadu da vrhunski sportaši ipak neće pribjeći dopingu, ako već ne zbog svog zdravlja, onda zbog straha da ne budu otkriveni. Najteža kazna za njih može biti zabrana nastupa na svim budućim Olimpijskim igrama.
Dakako da su vrhunski sportski rezultati mogući i bez dopinga, što je u našoj sredini potvrdila jedna od najboljih svjetskih kuglačica i svojedobno svjetska prvakinja Željka Orehovec, kao i sjajne rukometašice Podravke, koje su 1986. g. bile europske prvakinje.
Bavljenje sportom podrazumijeva redovito treniranje, natjecanje i postizanje što boljih rezultata. Kad fizički i psihički simptomi ukažu sportašu da je opterećenje na kritičnoj razini, on tada prestaje s opterećenjem. Dopingirani sportaš ne staje, on ide do granica koje sportaš bez dopinga ne može doseći. Doping može omogućiti brži oporavak, ali nažalost i u znatnoj mjeri ugroziti zdravlje sportaša. Nemali broj kroz duže vrijeme dopingiranih sportaša, nakon prestanka karijere brzo odlazi u smrt.
O tome zašto i koja su to sredstva i postupci zabranjeni u sportu više u narednom napisu.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr