Ove je godine dosad u koprivničkoj bolnici obavljen 51 prekid trudnoće. Trend prekida trudnoće u znatnom je opadanju posljednjih nekoliko godina.
U skladu s trenutno gorućom temom u Hrvatskoj, potaknutoj nedavnim izborima, ali i pokušajem uvođenja zabrane pobačaja u Poljskoj, ispitali smo kakva je situacija u našem kraju te o tome kako dišu naši ljudi i liječnici, porazgovarali smo s voditeljem odjela za ginekologiju i opstetriciju dr. Ivicom Stanišićem.
Ove je godine dosad u koprivničkoj bolnici obavljen 51 prekid trudnoće, dok se prekidi malformacijskih i patoloških trudnoća odnosno nerazvijenog ili odumrlog ploda ubraja u 84 spontana pobačaja. Trend prekida trudnoće u znatnom je opadanju posljednjih nekoliko godina i dr. Stanišić se nada da će se ovakav trend zadržati.
– Broj pobačaja na zahtjev žene od 2013. godine kada je iznosio 127, iduće 119, a prošle 61, govori da se za to razdoblje broj pobačaja gotovo prepolovio. U odnosu na to, kako je to bilo prije 20-ak godina kad je do pet žena na dnevnoj bazi čekalo u redu, mi to danas radimo sporadično. Tad je to doslovce bila metoda kontracepcije, dok nam danas dođe možda jedna ili dvije žene tjedno – usporedio je dr. Stanišić.
Kao ključni čimbenik navodi bolju informiranost po pitanju korištenja kontracepcije te zaključuje da Dr. Google nije loša stvar koja i same liječnike tjera da budu češće “gore” prisutni.
– Ipak, tu još jedan sociološki čimbenik zasigurno nije zanemariv, a to su povećane emigracije naših ljudi, što se vidi i iz broja poroda, a ne samo pobačaja – izvještava nas liječnik.
Doznajemo da se na pobačaj, iznenađujuće, najčešće odlučuju žene koje već imaju dvoje djece pa ne žele treće, a rjeđe one kojima je to prva trudnoća.
– Počesto su razlozi financijska situacija ili neslaganje s partnerom, a vrlo rijetko su to maloljetne ili vrlo mlade djevojke kojima je to zadesna trudnoća – Stanišićeve su riječi. Nadodao je zanimljiv današnji trend da su, izuzev romske populacije, rijetki slučajevi da žene rađaju po šest-sedam puta, koje i samo osoblje doživljava sa čuđenjem. Kaže kako se na više djece odlučuju uglavnom religijski orijentirane obitelji.
U koprivničkoj bolnici dva su liječnika i jedna sestra s prizivom savjesti, ali kako dr. Stanišić kaže, to ne utječe na pružanje usluge kako su pobačaji uistinu rijetki te se termini rezerviraju, i dovoljno je osoblja da bi se rasporedili.
– Mislim da bi pravo na priziv savjesti trebalo regulirati. Dosad je bilo dovoljno da samo napišete tu izjavu. Ipak, svi smo mi završili istu školu i posao nam je osim da porađamo, da i prekidamo trudnoće te nikome to nije ugodno raditi – rekao je Stanišić, ali nadodavši da zasad broj pobačaja nije tolik da bi to ikome bilo opterećujuće, tako da ne proziva kolege.
Po pitanju eventualne zabrane pobačaja i onoga što to vuče za sobom, naš je sugovornik, na temelju iskustva, isto tako iznio stav.
– Odluka na pobačaj je teška, ali budite sigurni da će žena koja ju donese i ostvariti po svaku cijenu. Čim se nešto stavi izvan zakona, događa se svašta i stvari izmiču kontroli. Iako kod nas ruka zakona još uvijek nema takvu težinu, polako se ide u smjeru mogućnosti da ostanete bez licence ako radite na crno. Bojim se da bi se ponovno pojavilo ono što se događalo dok pobačaj nije bio legaliziran – obavljanje postupka nestručno, u neadekvatnim uvjetima i čak ne od strane liječnika, nego od srednjeobrazovanog medicinskog osoblja – rekao je Stanišić napomenuvši kako i legalno obavljeni pobačaji nose svoj rizik, a kako ne bi ovakvi. Stoga, ovaj liječnik nikako nije za ikakvu zabranu takvog tipa, jer bi to bio korak unazad.
Dr. Stanišić ne misli da se žene olako odlučuju na pobačaj te kaže da su to, iako teške, promišljene odluke.
– Koliko mogu, uvijek žene pokušavam odgovoriti od tog postupka i upozoravam na posljedice koje on nosi sa sobom, poput možebitne nemogućnosti ponovnog začeća, ili pak, grižnje savjesti. Međutim, vrlo su rijetki slučajevi kad uspijem ženu uvjeriti da promijeni mišljenje.
Liječnik podržava uključivanje psihološkog savjetovanja, kao i svećeničkog za vjernice. Štoviše, nema ništa protiv molitvene akcije niti ikoje druge koja bi ženu potaknula da se još jednom preispita.
– Naravno, nikako ne podržavam javne linčeve, ulazak u ženinu intimu i njeno pravo da samostalno donosi odluke o svojem tijelu i životu, te smatram otkrivanje identiteta tih žena nedopustivim – stav je dr. Stanišića uz riječi da ženi u toj, ionako teškoj situaciji, zasigurno ne treba publika i osuda.
Također, on drži da bi od koristi bila i psihološka pomoć ženama nakon pobačaja koji počesto ostavi traumu te osjećaj žaljenja i srama.
Ovaj ginekolog kaže da, osim akcije za koju je čuo u Križevcima, u našem kraju i bolnici nije bilo nikakvih izraza nezadovoljstva i prosvjeda te da misli da je sjeverozapadna Hrvatska, ipak, svjetonazorski bliža zapadu i manje konzervativna. Isto tako, nije doživio da bi itko htio pobaciti zbog neželjenog spola djeteta, iako je to kao razlog pobačaja vrlo teško utvrditi. Pobačaji su, kako kaže, ionako legalni u fazi dok se spol još ni ne utvrđuje.
Upućuje nas da se u svim fazama trudnoće pobačaj obavlja jedino ako se radi o teškim malformacijama i patološkim trudnoćama, kad je plod odumro ili je izvjesno da dijete nakon poroda neće preživjeti. Ipak, naš je sugovornik imao jedan slučaj gdje je žena odlučila trudnoću iznijeti do kraja.
– Plodu odnosno djetetu nedostajao je gornji dio glave, ali majka koja već ima četvero djece, iznijela je u terminu i dijete nije poživjelo. Međutim, u većini takvih slučajeva nakon što ženama objasnimo rizike i posljedice, odlučuju se na prekid – ispričao je Stanišić, ali za lakše slučajeve, genetske malformacije poput Downovog sindroma kaže da se žene najčešće odlučuju roditi.
