Podravina je početkom rujna dobila jedinstven turistički smještaj kakav u sjeverozapadnom djelu Hrvatske ne postoji. Na svom imanju Dragutin Ciglar Lao, u sklopu Art centra Ješkovo, registrirao je prvi robinzonski edukativni turizam Laova arka.

Zanesenjak i sanjar, koji u šali za sebe kaže da je bedasti čovjek, napokon je dosanjao svoj životni san te će ubuduće na svom imanju moći prihvaćati goste i nuditi im uz spavanje i brojne druge usluge.

– Nikad nisam ni kod cure bil prvi! Ovaj se odselil u Australiju, onaj se ftopil, uvek sam bil drugi u svemu, ali evo, u ovome sam ipak prvi! Sanjao sam taj svoj san, kako stvoriti dom po svojoj mjeri i napokon došao na svoje – zadovoljno nam objašnjava Ciglar na imanju kojeg na ponos Prekodravlja i rijeke Drave, gradi 21 godinu.

Robinzonski smještaj sve češći je izbor za pustolove novog doba, a imanje na obali Ješkova, ne ostavlja ravnodušnog onog koji na njega zakorakne.

Vanjska ograda od šiba skriva osam objekata u kojima se možete opustiti na sebi svojstven način. Prošle je godine kroz kuću evidentirano prošlo 1246 školske djece.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Pa iako je rješenje već izdano, radovi ne prestaju. Ciglar je za tu svrhu već pripremio hrastovinu potrebnu za gradnju još jednog objekta.

– Izvana će biti sav u daskama, iznutra na grubo žbukan dravskim šodrom. Kupio sam kuhinju iz vojarne koja bude smještena vani pod nadstrešnicom i u njoj će se moći nahraniti stotinjak ljudi. Kućica za sanitarni čvor je već tu, a kroz koji dan kreću radovi na uređenju četiri kupaonice – pojašnjava.

Laova arka bit će kapaciteta za smještaj jednog međunarodnog autobusa, točnije, 43 osobe.

Ciglar govori kako je za sve već davno napravio strategiju koju je svojevremeno prezentirao i ponudio Općini Gola, no njegova ideja u tom trenu nije naišla na plodno tlo.

Ipak, bez podrške Gole i Golčana, ne bi uspio pa se trudi u cijelu priču čim više uključiti lokalno stanovništvo. Već sad zapošljava jednog radnika.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

– Barem pet obitelji može živjeti skupa sa mnom od ove priče. Ima tu još puno posla, treba znati dovesti goste, ne možete im nuditi hranu iz trgovačkog lanca. Ja sam dugo promišljao i došao do zaključka da je glavni repromaterijal u Prekodravlju mlijeko. Nitko se do sad nije sjetio toga da Golčica napravi lokalni sir. Pozvao sam žene na dogovor, ali su se posvadile, pa sam odlučio i to sam preuzeti – veli.

Ciglar objašnjava kako njegova namjera nije živjeti od izdavanja prostora nego spavanja, Drave i svjetski poznatih edukatora iz različitih umjetničkih područja.

– Cijena noćenja otprilike će biti 150 kuna, a ostalo će biti računato ovisno o željama pojedinaca. Imamo već osigurane zaprege, 40 ujahanih konja, čamce, skipere profesionalce za one željne avanture vozit će Dravom do Ferdinandovca. Bit će tu za svakoga ponešto i garantiram da će se od deset gostiju, svi vratiti natrag – uvjerava nas.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

On sam imao je šest godina kad je prvi puta vidio Dravu i od onda je doživljava svojim djetetom, ne može bez nje, svaki dan je tu. Sve se kaže on, u posljednje vrijeme posložilo njemu u korist, iako otvara u najgorem mogućem trenutku. Prvi je na listi za dodjelu sredstava od HAMAG Bicroa, ali zbog korone već dva mjeseca nisu nikome ništa dodjelili.

– Ne želim biti bogat čovjek, već mi je namjera s ovog svijeta otići kao zadovoljan čovjek. Još nisam svjedočio da je netko nosio bogatstvo sa sobom na drugi svijet. Danas su takva vremena da svi samo gledaju da im dobit bude čim veća i onda se putem ljudi negdje izgube. Takav tempo života ja ne prihvaćam. Pred koji tjedan došao mi je autobus djece iz Zagreba. Bilo ih je 36. Pitam jel ima neko tko nije nikad hodao bos po travi, sedam ih se javilo. Od tuge sam skoro umro. Onda sam im rekao da slušalice, mobitele, sve tome slično, ostave u autobusu, jer ih ja inače neću kod sebe. I zato ću ja nuditi oazu za druženje, mjesto na kojem se na određeno vrijeme može usporiti, da dođu roditelji i da se ovdje smiju sa svojom djecom – otkrio nam je Dragutin.

U njegovom spremištu već spremno čekaju dva glisera, jednog je kupio, a drugog dobio na poklon. I njih će staviti u pogon kako bi posjet Laovoj arki gostima ostao u čim ljepšem sjećanju.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Na njegovom su imanju već gostovali brojni uglednici iz svijeta kulture, politike, gospodarstva. Među brojnima 2008. godine bio je tu i aktualni predsjednik Zoran Milanović čiji se dojmovi mogu i danas pročitati u knjizi utisaka.

– Vraćat ću se bez sumnje, prostor zvoni prazninom, ko ne svrati bit će mu žao – napisao je.

Gošća iz Egipta, rođena na Nilu, našu Dravu ne može zaboraviti, ovdje je prvi put u životu vidjela kako praščići sišu mamu, neke stvari je nemoguće kupiti i zato se ona vraća ovdje kad god ima priliku.

– Mi se sramimo svojega, a širom svijeta se ljudi ponose svojom tradicijom. U Austriji smo išli u posjetu takvoj robinzonskoj vrsti smještaja. Dođemo tamo, drvena kućica, unutra dugačak stol, na podu nabita zemlja, u ćošku metla od sirka. Mi tu za takvo što nikad ne bi dobili dozvolu. Meni je žuč proradila i završio sam na operaciji u siječnju kad sam čuo kakve sve korake moram poduzeti i što mi sve treba da bi rješenje dobio, no srećom, ipak se sve posložilo i danas, nakon devet mjeseci s ponosom taj papir držim u ruci – zaključio je Ciglar.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

 

čitam...