Ispovijest

EKSKLUZIVNO Razgovarali smo s prvom ženom zaraženom koronavirusom u županiji: Otkrila nam je cijelu istinu, kako se osjeća i zašto su je neki ljudi razočarali

Obitelj i rodbina, bliski prijatelji i kumovi nisu ih se odrekli u ovim teškim trenucima, no naša sugovornica nam govori kako joj je sada najbitnije da su njezini ukućani dobro i da ostanu zdravi. Zasad nemaju nikakve simptome.

14:07h
0

Prije šest dana 46-godišnja žena iz okolice Koprivnice javila se u Zavod i rekla kako joj nije dobro. Dva dana kasnije saznala je da je pozitivna na koronavirus. Istovremeno su svi u Koprivnici, okolici i Hrvatskoj, saznali da se pojavio prvi slučaj koronavirusa u našoj županiji. Dani nakon tog otkrića bili su sve, samo ne lagani za nju. Kako fizički, tako i psihički.

Razgovarali smo s njom putem društvenih mreža, jedini način na koji sada može komunicirati s vanjskim svijetom. Rekla nam je kako se fizički osjeća dosta dobro, više ne kašlje. Već je šest dana u bolnici, a kada će izaći to ne zna. To će pokazati daljnje pretrage, a onog trenutka kada joj uzmu bris i kada se pokaže da je negativna, moći će kući. Zanimalo nas je kako je sve počelo, kakve simptome je imala i koliko su bili bolni ili drugačiji od simptoma gripe koju smo svi barem jednom u životu imali.

– Temperatura, kašalj, malaksalost, kad bih morala usporediti ove simptome s gripom rekla bih da su identični. Svaka kost, svaki mišić me bolio, bol u leđima je bila neizdrživa, četiri dana sam proživljavala strašne bolove – objašnjava nam.

Naša sugovornica govori nam kako do zadnjeg trenutka nije vjerovala da je zaražena koronavirusom i kako je do zadnjeg trenutka vjerovala kako ju je u apsolutno krivom trenutku “pokosila” viroza.

Šator za trijažu kod bolnice // Foto: Sanjin Bojić

– Čak i dok sam bila primljena u bolnicu još uvijek nisam tome pridavala važnost. Tek sam drugi dan, dok su potvrdili ono najgore, shvatila ozbiljnost te bolesti – objasnila je i pohvalila rad zdravstvenih djelatnika koprivničke bolnice.

– U bolnici se osjećam jako dobro, stvarno brinu o meni. Svaka čast svim doktorima, sestrama i svom bolničkom osoblju. A naši epidemiolozi su krasni, stalno nas tješe i komuniciraju, kako sa mnom tako i s mojom obitelji – rekla je te naglasila kako je sretna što nema nikakve bolesti, a i spada u kategoriju mlađih ljudi pa je sama dobro prošla.

Ipak, razočarala se u nekim ljudima i komentarima koje je čula o svojoj situaciji.

– Treba to izdržati, nisam znala koliko zlobe ima u ljudima, a sada u ovim teškim trenucima vidim tko mi je prijatelj. Prije svega, vidim tko je čovjek u pravom smislu te riječi – rekla nam je naša sugovornica, kojoj smo obećali kako će i dalje ostati anonimna jer nije na nama kao mediju da joj stvaramo dodatne probleme.

– Puno ljudi me osudilo i zbog toga mi je jako teško. Nije da sam namjerno to napravila, nije da sam namjerno dobila koronavirus. Da čovjek zna gdje ga kakva sudbina čeka nikad ne bi nikamo otišao – govori nam te napominje kako je ovih dana suočena s raznim uvredama, a također ju boli i činjenica da je njezina cijela obitelj u samoizolaciji, a za to vrijeme mnogo je onih s kojima su bili dosta dobri te umjesto da ih pitaju treba li im što iz trgovine, još ih i prijavljuju.

– Tim ljudima bih poručila da nitko ne zna kakva ga kazna može stići u životu. Ja sad vidim tko su mi pravi prijatelji. Srećom, imam puno ljudi koji mi žele brz oporavak. Sva sreća da moj brat, šogorica i sestra i jedna jedina susjeda pitaju moje što im treba – rekla je.

Ustupila: Opća bolnica Dr. Tomislav Bardek

Obitelj i rodbina, bliski prijatelji i kumovi nisu ih se odrekli u ovim teškim trenucima, no naša sugovornica nam govori kako joj je sada najbitnije da su njezini ukućani dobro i da ostanu zdravi. Zasad nemaju nikakve simptome.

– Hvala Bogu nikog nisam ugrozila, osim nažalost svoju obitelj doma – rekla je te napomenula kako se boji hoće li ju ljudi kada sve ovo prođe gledati kao da ima kugu.

– Ne znam kako ću se s tim nositi, ali nekako hoću, ako se mogu nositi s ovim virusom, onda ću se i s osudama – govori nam.

Naravno, kada se medijima proširila informacija da je prva zaražena osoba s našeg područja bila na putovanju u Njemačkoj, bila je dosta onih koji su tu činjenicu odlučili komentirati na negativan način. Upravo zato smo našu sugovornicu pitali kako to da je odlučila otputovati u tu državu zajedno s mužem.

– Kad smo odlazili u Njemačku još uvijek nije bilo problema na granici, niti je bila tako problematična situacija na tim prostorima. Bili smo pozvani na 50. obljetnicu braka naših kumova, to je bilo dogovoreno još prošle godine u devetom mjesecu. Ne, nismo išli tamo šopingirati kako su mnogi rekli niti smo išli nahodavati, a našim kumovima bila je najveća čast što stižemo na njihovu obljetnicu – započela je svoju stranu priče. A onda se dogodilo nešto što nitko nije očekivao.

Ilustracija // Foto: Matija Gudlin

– U nedjelju 15. ožujka došla je do nas informacija kako autobusi i vlakovi više ne voze. Isti tren naši kumovi su počeli tražiti avion i kupili nam zadnje karte, kako bi se muž i ja što prije mogli vratiti djeci. U ponedjeljak u devet sati poletjeli smo iz Njemačke, a moj brat nam je doslovno dostavio auto na aerodrom te smo suprug i ja krenuli kući iz Zagreba – rekla je. 

Napomenula je da je njen brat došao s prijateljem, ostavio auto i ključeve u zračnoj luci i vratio se s prijateljem kući, tako da nije imao nikakav kontakt s njima kako ne bi morao i on biti u samoizolaciji.

Isti dan oko ponoći vratili su se kući te su odmah započeli s procesom samoizolacije.

– Kad smo ušli u avion morali smo ispuniti obrazac o svim podacima, a na aerodromu smo dobili papir da na kojem je pisalo da 14 dana moramo biti u samoizolaciji. I bili smo. Kako smo došli kući stvarno nikud nismo izlazili. Osim na dvorište i do nove kuće u kojoj smo pretežno boravili, a ona se nalazi u tom istom dvorištu. Savjest nam je čista jer znamo da smo poštivali samoizolaciju – govori nam sugovornica te napominje kako su ih ljudi prijavljivali da su kršili samoizolaciju, a to nikako nije istina.

– To nije istina. S obzirom na to da radim na radnom mjestu na kakvom radim, nisam htjela imati nikakve probleme ili dovoditi svoj posao pod upitnik. Pravila samoizolacije nisam kršila, a nije ni moja obitelj – jasna je naša sugovornica.

Rekla nam je da joj snagu za dane u izolaciji daju daju svi dobri ljudi koji su uz nju.

– Kaj da vam kažem, tipkam na mobitelu. Pričam s ljudima, čujem se s obitelji. Snagu da izdržim daju mi upravo svi dobri ljudi koji su uz mene – zaključila je naša sugovornica te na kraju naglasila kako joj je žao što je upravo ona prva osoba zaražena koronavirusom u našoj županiji. Nije željela da se to dogodi, iako je ona ta koja sada najviše ispašta.

čitam...
Loading...