Uslijed pandemijskih uvjeta brojna su turistička putovanja otkazana ili odgođena. No, o avanturama drugih možemo čitati i slušati. U Koprivničko-križevačkoj županiji malo je boljih govornika na ovu temu od Lee Bijač, 26-godišnjakinje koja je posjetila svih sedam kontinenata, odnosno 43 zemlje, a koja je gostovala u studiju ePodravina televizije.
Veliku priču o Lei objavili smo prije dvije godine. U međuvremenu, odlučila je prikupljene doživljaje objediniti u knjizi, svojoj prvoj, pod naslovom Ti (pusto)loviš. Sadrži četiri velika putovanja: Antarktiku, Vijetnam i Kambodžu, Keniju i Tanzaniju te Tajland.
– Bila sam sklona pisanju. S pojmom putopisa susrela sam se na fakultetu Novinarstva. Moja prva opisana putovanja bila su Kenija i Tanzanija. I danas zauzimaju posebno i važno mjesto u mome srcu. Pišući prvi putopis, na umu nisam imala knjigu. Međutim, sa sakupljenim putovanjima, iskustvima, tekstovima i fotografijama knjiga se nametnula kao logičan slijed događanja, kao zaključak – kazala je Lea.
Način ponašanja prilagođavala je sredinama koje je posjetila, običajima i ljudima.
– Primjerice, kada smo prošli južnu polarnicu na 66°33ʹ južne geografske širine imali smo 24-satni dan. U početku, bilo je to čudno. Bojali smo se kako ćemo spavati. Međutim, kabina našega broda sadržavala je velike, tamne zastore. Spavali smo prilično uobičajeno – opisala je, pa nastavila.
– Drugi ekstrem bili su Vijetnam i Kambodža. Temperature su ondje strašno visoke, a vlaga gotovo stopostotna – ispričala je.
U Africi je, primjerice, spavala u šatoru, nedaleko od lavova i hijena. U Buenos Airesu, s druge strane, noć je provela u hotelu.
– U šatorima smo spavali u Keniji i Tanzaniji. Doslovno smo na par desetaka metara čuli glasanje hijena i lavova, baš iz duše! Toliko mi se to svidjelo da sam željela postati bijelom Masajkom i provesti ondje nekoliko mjeseci. Da bi turisti, odnosno avanturisti bili sigurni, brinu pripadnici plemena Masai koji noću, s noževima, kruže oko šatora. Smatraju kako su nepobjedivi. Nakon spavanja u šatoru, odletjeli smo na tanzanijsko otočje Zanzibar, na kojemu imali najraskošniji smještaj u kojemu smo ikada odsjeli. Mogla bih tu sobu nazvati palačom. Bolje sam se osjećala spavajući u šatoru, što je nesvakidašnji događaj. Zapravo, bitno mi je na putovanjima osjećati se kao doma – usporedila je autentični doživljaj te onaj turistički, hotelski.
Doživjela je pa drugima ispričala brojne dogodovštine. No, dosad se govorila o krstarenju Aljaskom.
– Stigli smo u grad Juneau, poletjeli helikopterom i otišli do zabačenog područja okovanog snijegom i ledom, doslovce usred ničega. Ondje nas je dočekalo stotinjak plavookih haskija. Desetak njih vuklo nas je na saonicama. Iako nam ih je bilo žao, ali rekli su kako jako uzbuđeni te im nema ljepše stvari. Da bi dan bio potpun, uzeli smo još jedan izlet – gledanje kitova. Tata, kao strastveni fotograf, uhvatio je kita u skoku – fascinirala nas je.
Lea je, dakle, studentica diplomskog studija Komunikologije, medija i novinarstva na Sveučilištu Sjever u Koprivnici. U idealnom svijetu, željela bi pisati i putovati.
– I mi na putovanje krećemo od nule, odnosno s osnovnim znanjem. Danas se u svijetu interneta i globalizacije do informacija dolazi vrlo lako. Bitno je, za početak, krenuti. Potom sve polako dolazi na svoje mjesto do konačne faze, a to je samo putovanje i, posljedično, uživanja u njemu. Samo bez straha, treba krenuti – poručila je.
Što misli o geografskoj raznolikosti Hrvatske, kakve nam je suvenire predstavila, na koji su je način putovanja oblikovala kao osobu ili, recimo, koje obilježje povezuje ljude svih destinacija u kojima je bila, poslušajte u videu.
