Sanjati, ne mogu ti to uskratiti
Mi smo tek tvar od koje snovi sazdani su; i to malo našeg života snom se zaokružuje – napisao je Shakespeare, a stihovi su se danas našli na plakatu na koprivničkoj Robnoj kući, u centru zbivanja. Napisani davno, našli su svoje mjesto u maloj Koprivnici, gdje nam danas nenametljivo pokušavaju reći koliko je važno sanjati. Plakat je postavila naša kazališna skupina Ludens teatar, a vjerojatno su htjeli reći; Ako je to znao veliki Shakespeare, onda i mi vjerujemo da je tako.
Kuglice, lampice i stečajevi
Počeo je božićni sajam i sto drugih malih sajmića, jelke na trgu su okićene, sviraju božićne pjesme, klizalište je postavljeno, izlozi su puni djeda mrazića, snjegovića, kuglica, žaruljica, ukrasa, zvijezdica, šljokica i sve izgleda prekrasno i sjajno, a za sve treba – novčanik. Koja je svrha? Kažu – božićni duh! Da, baš! I nije mi neki božićni duh kad potrošim lovu na sve te kerefeke i snjegoviće i ukrase za bor, koji ionako za tjedan dana leti kroz prozor i ostavlja nervozu zbog malog milijuna iglica koje ostaju, a koje se zavlače i na najnedostupnija mjesta. I što onda? Prođu blagdani i svi smo u depresiji jer nema love, želudac je opet prazan iako smo se dobro najeli, a Djed Mraz spava na tavanu i ni glasa od njega čuti nije. No ono što se zaista trebamo zapitati, je kako će Božić provesti obitelji koje nemaju ni za parizer, a kamoli za zvijezdice i anđeliće. Ove se godine, kao ni jedne prije, spominje najtužniji Božić, uglavnom od radnika sve većeg broja tvrtki u stečaju. Iako Božić nije svjetlucavost i raskoš, jer naposljetku, slavi se rođenje Isusa, koji je rođen u običnoj štali na slami, svaki bi čovjek trebao imati mogućnosti da ga dostojno proslavi. No kad treba kupovati kuglice i lampice, a nema se za kruh i puricu, pitam se kamo je nestao Božić? Svo to blještavilo izloga izaziva stres, sve izgleda prekrasno i sve poželimo imati, a ne možemo si priuštiti, pa smo jadni i nezadovoljni. No radi se samo o brdo stvari koje ničem ne služe, ali nekako smo usvojili nepisano pravilo da moramo kupovati poklone i ukrašavati kuću žaruljicama da bi osjetili taj famozni božićni duh.
Najbolje su stvari besplatne
No jedina je istina, i to svi dobro znamo, da je božićni duh u nama samima i da nam ne trebaju čarape s poklonima, sjaj i tone hrane da bi ga pronašli. Poput vrsnog muzičara Joshue Bella koji je na metro stanici u Washingtonu, na violini vrijednoj 3,5 milijuna dolara, svirao najzahthevnije Bachovo djelo, a nitko nije stao da ga posluša, dok je prije nekoliko dana rasprodao koncertnu dvoranu, gdje je cijena sjedala bila 100 dolara. Tako i mi sami debelo plaćamo da bi osjetili božićni duh, a on nam je nadomak ruke i to – besplatan, a samo je trebalo zastati i poslušati. I da se vratim na početak, sve što trebamo je prepustiti se snovima, uživati u trenutku, zagrliti voljene, žarko zaželjeti ono što zaista i želimo, pomoliti se, vjerovati u svoj uspjeh i brinuti o drugima na način da tako usrećujemo i sebe. Pronašla sam i nekoliko mudrih savjeta koje daje psiholog Philip Laut, a mislim da su blagdani idealni da se započne s njihovim provođenjem: “Zapišite samo ono što želite činiti i kad god vaša misao počinje s moram, trebam, potrebno je promijeniti ju u – želim. Dopustite si obična zadovoljstva u izobilju. Odmarajte u toploj, prepunoj kadi, izležavajte se u krevetu cijeli dan, jer svijet bez vas neće propasti i ono najvažnije: O sebi i drugima uvijek govorite najbolje, a isto to očekujte i od drugih. Kod svakog koga poznajete i koga susrećete pronađite nešto što vam se sviđa. Jer svo ljudsko bogatstvo stvoreno je ljudskim umom, što znači da k sebi vučemo ono što sanjamo.” Sto puta smo čuli da se dobro dobrim vraća, pa tako i sve ono što učinimo za druge, ali i za sebe. Na taj način, širi se pozitivna energija koja i je onaj pravi božićni duh, a tako raste i kolektivna svijest i širi dobro raspoloženje. Da smo živjeli na taj način, vjerojatno danas ne bi znali ni što je recesija, stečaj i dugovi, no za snove nikad nije kasno, jer uostalom svi smo tek tvari od kojih snovi sazdani su. Rekao je i Michael Jaskson: “I’m strating with the man in the mirror.”
Pa eto da i sama krenem tim putem – želim svojim čitačima i onima koji će to tek postati onakav Božić kakav si i sami želite, no nek Vam bude presretan!I postanite sami svoj Djed Mraz svaki dan! :))