Biciklom na spoj
U Koprivnici nisi in ako nemaš dobar bike – s gumama za gradsku vožnju, dobrim amortizerima, posebnim kočnicama, pedalama, sicom i svime što već ta vozila imaju. No, ni to nije sve… Ne možeš kupiti bilo kakav bicikl, nego mora odgovarati tvojoj visini, težini, proporciji, a gleda se i da ide uz boju očiju i obleke koju vozač najčešće nosi. Pa nije Koprivnica uzalud grad bicikala! Ako su nas već Europljani proglasili za najbolje bicikliste, onda se toga valjda moramo i držati. Ujedno, ako imaš bike jeftiniji od 3000 kuna (što je još prilično jeftino), nisi pravi Koprivničanac. No, nisi ni ako ti bar jednom nisu ukrali bicikl pa moraš kupiti novi. Biciklom se ide na posao, na kavu, ali po novom i na spoj. Nema više onih starih kavalirskih manira, poput dolaska po curu pred kuću autom – sad se ide biciklima, a ako ga nemaš – nema ni spoja.
Mjerenje brzine
Pozvao je moju Gaby jedan strastveni biciklist na susret. – ‘Ajd nađemo se kod groblja – rekao joj je na mobitel. Ona je na to pitala zašto ne u centru, jer živi na TKZ – u pa joj groblje baš i nije najbliža solucija. – Pa začas si s bike-om, tak’ da se možemo malo vozati gore prema Zlatanu – izustio je on i dodao – pa valjda voziš bicikl?
– Pa da, vozim, rekla je Gaby, koja je bicikl vozila dva puta u životu i to jednom kad je sa šest godina dobila novi poni i odmah je s njim odletjela u kanal, a drugi put kad je s dečkom išla u praznu kuću njegove bake u Štaglinec pa im je krepao auto, a morala je do tri ujutro biti doma.
– A kupila sam si novu bijelu haljinicu i sandale na petu, a kaj sad da radim, da si kupujem trenirku i patike? Pa otkud meni toliko love? Je on normalan!? I da, pa valjda voziš bike, aha, moš’ mislit’! Trebala sam ja njega pitati – pa valjda ti voziš auto?? Idiot – pizdila je Gaby, uzela s police Sex i grad i počela čitati: ” Većina dječaka na biciklu nije oženjena i vjerojatno nikad neće ni biti, bar dok se ne odreknu – bicikla!” No, ipak sam joj posudila bike, obukla je tajice, bijelu tregericu, srebrne najkice i krenula na bicikl tour do groblja – jer, između ostalog, pročitala je i da bicikl može biti dobar za početak konverzacije, a možeš prčkati po njemu za smirenje savjesti. On ju je dočekao na bike-u spreman za polazak, s ful opremom, rukavicama, brzinomjerom, majicom koja upija znoj.
– Book, dobro ti stoji bicikl, vikao je dok se vozio u krug na parkingu i mjerio si brzinu. – Dobro mi ide, a? – pitao je ponosno Gaby, koja je vrtjela glavom da bi pratila njegov tempo i pitala se kakav je to spoj gdje se mjeri brzina.
Čelična stvar među nogama
Odjednom je naglo krenuo prema cesti i viknuo joj da idu gore prema Zlatanu. Gaby još nije stigla ni opkoračiti moj muški bike, a on je već bio 100 metara udaljen. Brzo ga je zajašila i zapedalirala svom snagom, a vozeći se na brijeg najvećom brzinom koju je mogla zamisliti, bijela joj majica bila puna znoja, stoga i prozirna, iz tajica su joj virile tange, maskara joj se razmazala, a kosa razbarušila. – Stara moja, mislila sam da mi rit bude otpala, kol’ko me sic nažuljal’, a on je uporno pričao o svojem biciklu, njegovim dijelovima i kreditu koji je za njega podigao.
– Moš’ mislit’ ulaganja! No, na sreću, on vidi samo svoj bike, pa moje stanje nije ni skužio – ispričala nam je Gaby. 
Kako su njegove priče zvučale vrlo stručno, razmišljala je o čemu ona tako puno zna, da ispadne pametna. – Ako on može o biciklima, zašto ja ne bi o štiklama – zaključila je. I krenula sa spikom kako postoje one više sexy i manje sexy, s ogromnom ili srednjom petom, a u zadnje joj se vrijeme nekako najviše sviđaju štikle Jessice Simpson, iako su prilično skupe. No, ipak je u pitanju koža, ali nisu opet toliko skupe da mora dizati kredit, samo do kraja mjeseca cuclati prst – razvezala se ona. Biciklist je na kraju jednom svom frendu u povjerenju (ali imajte na umu da živimo u Koprivnici) rekao da je Gaby obična šminkerica koja svu lovu troši na ogromne štikle, neke tamo Simsonove.
Gaby mi je u tim ogromnim štiklamaa sutradan ponosno dogurala bicikl i ustvrdila da kuži biciklista, nakon što je još jednom pročitala cijeli odlomak u Sex i gradu: “Ja svoj bicikl doživljavam kao psa ili dijete”, rekao je Kip. “Brinem se za njega i gladim ga.” Ali kad Dječaci na biciklu govore o svojim biciklima, često je teško suzdržati se od pomisli da govore o ženi: “Volim svoj bicikl, za bicikl se čovjek može vezati”, rekao je jedan B.B., “ali istina je da su svi bicikli isti.” A slušaj sad ovo – čitala je dalje:
„Osjećam kao da među nogama imam golemu čeličnu stvar koja ide ispred mene”, rekao je jedan Dječak na biciklu – a Gaby je ovaj zadnji dio pročitala kao da je shvatila ama baš sve Koprivničance na tim vozilima.