U vrijeme novogodišnjih blagdana ugođaj topline doma bez najvažnijeg ukrasa, božićnog drvca, nezamisliv je, a s blagdanskim ciklusom započinje i prodaja svima omiljenog crnogoričnog drveća. U nas se, tradicionalno, najviše kupuju razne vrste borova, jela i smreka. Razlikuju se po visini, gustoći, boji, rasporedu i čvrstini iglica, a uskoro će mnogi krenuti u potragu za svojim primjerkom.
Ankica Tkalčić iz Koprivnice s proizvodnjom ovog zimzelenog i igličastog drveća počela se baviti prije više od tri desetljeća.
– Ideja o uzgoju borova navrla je davno, kad sam upoznala nekolicinu Bjelovarčana koji su uzgajali drvca. Odlučila sam, tada, iskrčiti obiteljski vinograd te sam 1988. godine posadila prvih 700 sadnica, zatim 3000, pa 7000… Danas uzgajam borove na četiri lokacije – upoznaje nas te ističe kako je to mukotrpan posao. Njezin borovik nalazi se u Velikoj Mučnoj te je prepun raznih vrsta drvaca.
Sadnice zimzelenog drveća nabavlja iz Danske, Mađarske, Slovenije, Njemačke, ali i od domaćih proizvođača. Njihov rast traje od pet do deset godina, a kad se uoči Božića posijeku ili izvade s korijenom, na njihovo se mjesto sade novi, i tako ukrug. Iako je prodaja božićnih drvaca sezonski posao, radi se čitave godine. Briga, održavanje, košnja svakih dva do tri tjedna, pa sve do rezanja grančica, sve je to potrebno kako bi Ankica mogla ponuditi svojim kupcima najljepša drvca u tjedan dana.
– Nije kao što neki misle, dođeš u prosincu na parcelu, odrežeš nekoliko borova i prodaješ ih. Zelenilo zahtijeva stalnu brigu i pažnju, borovi gotovo svakodnevnu, pogotovo dok su mali. U proljeće odlično uspijeva trava, najveći neprijatelj borova dok su nejaka stabalca. Kad je ne bih čupala i kosila, ugušila bi ih. U prosincu ubirem plodove svoga rada – govori vedra uzgajivačica kojoj su borovi hobi, ali i dodatan izvor prihoda.
– Nakon radnih obveza, oni su mi glavna zanimacija, u boroviku sam do kasno u noć. Imam cijelu godinu posla, ne idem na more i slično. Borovi su moja najveća ljubav. Kada čovjek počne saditi drvca, bez tih biljkica ne može. Gledam ih svakodnevno kako rastu, svaki pupoljak i grančice, kad mlada iglica izbije… – otkriva.
U poslu joj sa zadovoljstvom povremeno pomažu dvojica sinova, baš kao i prijatelji. Ankica uzgaja običnu smreku, srebrnu smreku, nordijsku jelu, konkolore, odnosno dugoigličave jele, Pančićevu omoriku te duglaziju.
– To je vrsta primorskog bora koji ima rijetke grane i žute igrice, ali i opijajući miris – ističe i dodaje da je ujedno i predsjednica Udruge malih proizvođača božićnih drvca Koprivnica koja okuplja proizvođače s područja čitave Koprivničko-križevačke županije, a osnovana je radi povezivanja i promicanja domaćih proizvođača božićnih drvaca te zajedničkog nastupanja na tržištu.
– Udrugu je u prošlom stoljeću osnovao Ivo Jazvec iz Jagnjedovca te je jedan od naših najstarijih članova. Kako ne bismo opteretili građane, odlučili smo da ćemo borove ove godine prodavati po istim cijenama kao i lani – kaže Ankica te ističe da su naši proizvođači u rangu s europskim koji su opremljeni sa strojevima, a oni uglavnom sve rade ručno.
– Možemo konkurirati s njima što se tiče izvoza, nekolicina izvozi svoja drvca u Europu – napominje.
Za razliku od trgovačkih centara u kojima su prirodna drvca posječena prije mjesec, dva i većinom u inozemstvu, Ankica kaže da svoja drvca iskopa po potrebi ili posiječe oko 15. prosinca, tako da kupci imaju svježe borove. U blagdansko vrijeme tražena su rezana božićna drvca i borovi s korijenjem, posađeni u posudama.
– Miris drvca unosi dašak prirode i miris šume u dom. Lijepo je imati svježi bor u kući, jer čisti zrak donosi ljudima zdravlje i poseban ugođaj. Ništa ne može zamijeniti čaroliju Božića koju donosi prirodno drvce – ističe Ankica.
Uz sav trud i rad tijekom godine po suncu, stajanja na hladnoći u dane prodaje pred Božić, najveće zadovoljstvo Ankici je trenutak kada vidi da joj se zadovoljni kupci vraćaju. Ove godine prodavat će na kućnom pragu na adresi Severovec 3 i pored koprivničke bolnice. A kod nje svatko može pronaći drvce za svoj ukus i džep, s kupcima je razvila prijateljski odnos.
– Zanimljivo je da čak oni koji su kao mali s roditeljima kod mene kupovali bor, sada dolaze sa svojom djecom i to me ugodno iznenadi. Poklanjam i preko crkve potrebitim obiteljima. Ako netko nema novaca, neka mi se obrati, posebice stariji ljudi i djeca, dobit će bor besplatno – poručila je na kraju Ankica koja gaji neopisivu ljubav prema drvcima bez kojih nema Božića i blagdana.
