Iz zatvora, 1. dio

FOTO: JEZA I UZBUĐENJE Proveli smo dan u bjelovarskom zatvoru; život iza rešetaka nije daleko od filmskih prikaza

U nama su pomiješani jeza i uzbuđenje, jer ne znamo što možemo očekivati. Nakon prvih, očekuje nas još nekoliko vrata s rešetkama i ona na električno zaključavanje.

08:00h
0
Koji su zaslužili, koriste pogodnosti i odlaze u potkrovlje // Foto: Matija Gudlin

Zvonimo na teška metalna vrata u stražnjem dvorištu zgrade Županijskog suda u centru Bjelovara. Kroz zlokobnu špijunku nitko nije provirio jer se više ne koristi, a u nas su uperene kamere iznad vrata. Najavljujemo se na interfon te nam vrata otvara uniformirani muškarac. Ušli smo u zatvor.

U nama su pomiješani jeza i uzbuđenje, jer ne znamo što možemo očekivati. Nakon prvih, očekuje nas još nekoliko vrata s rešetkama i ona na električno zaključavanje, a s ulaskom, odmah u portirnici ostajemo bez dokumenata i mobitela koji ostaju zaključani u ormariću. Ondje, odmah na monitoru možemo vidjeti unutrašnjost zatvora koji je opremljen sa šesnaest nadzornih kamera te čiji prostor nadgleda budno oko policajca. Potom nas pravosudni policajac kojeg bismo mi popularno nazvali čuvarom, kroz zatvorsko dvorište odvodi k upravitelju.

Isprva se ugodno iznenadimo prizorom psa i mačaka, iako nam pas nije baš naklonjen. Kako policajac kaže, laje na sve koji nisu u uniformi. Prolazimo dvorištem koje čini nekoliko “kaveza” – jedan je ograđeno košarkaško i ino igralište, drugi je natkrivena teretana, a treći svojevrsna šetnica.

Portirnica // Foto: Matija Gudlin

Ondje zatječemo zatvorenike kako iskorištavaju svojih sat i pol vremena na zraku hodajući u krug, neugodno podsjećajući na otužne prizore iz zoološkog vrta. Doznajemo da su dvojica od njih otac i sin na zajedničkom odsluženju kazne te kako nije rijetkost da članovi obitelji zajedno “leže”, pa ima sinova i očeva, ujaka, stričeva i braće, uglavnom zbog imovinskih delikata odnosno krađa.

Nakon čestih priča o prekapacitiranosti hrvatskih zatvora do unazad nekoliko godina, na temelju viđenoga situacija se popravila. U bjelovarskom zatvoru čiji je kapacitet 91, a koji je nekoć znao brojiti i do 140 zatvorenika, sad je napokon u svojim okvirima od 89 “stanara”. Protekle se godine broj zaprimljenih osoba gotovo prepolovio na 484.

U bjelovarski zatvor direktno dolaze osobe s područja Bjelovarsko-bilogorske županije te Virovitičko-podravske i Koprivničko-križevačke, ali koji izdržavaju kaznu manju od pol godine. Oni s većom kaznom prvo odlaze na psiho-socijalnu dijagnostiku u Remetinec, po čemu u Bjelovaru mogu završiti zatvorenici iz bilo kojeg dijela Hrvatske.

Dlakavi zatvorski čuvar. Prepoznaje samo uniforme // Foto: Matija Gudlin

Zatvorski upravitelj Drago Ivančić informira nas o nemaloj brojci od 96 osoba iz Koprivničko-križevačke županije zaprimljenih u bjelovarski zatvor u protekloj godini, od čega 20 zatvorenika, dok ih je ondje trenutno 15.

– Trenutna najduža kazna s vašeg područja koja se služi ovdje, devet je godina i sedam mjeseci, a radi se o gospodarskom kriminalu odnosno velikom broju prijevara s velikim imovinskim štetama, te će zatvoreniku redovni istek kazne biti u lipnju 2023. godine – kaže Ivančić.

U razgledavanju zatvora, vidimo da je svaki zatvorski odjel od stepeništa odvojen dobro zabravljenim vratima. Ne idemo u šetnju sobama, jer ne smijemo stupati u kontakt sa zatvorenicima. Bacamo pogled niz duge hodnike pune hladnih metalnih vrata s prozorčićima preko kojih je pokrov te kroz jedan samo bacamo brzi pogled u sobu iz koje odmah dopire dovikivanje.

U praznim hodnicima samo zlokobno strše telefonske govornice koje upućuju na komunikaciju s vanjskim svijetom za kojom svi vape, ali i ona je ograničena.

Kontakt s vanjskim svijetom // Foto: Matija Gudlin

– Zatvorenici na temelju procjene imaju pravo na 10, 20 ili 30 minuta razgovora tjedno. Imaju kartice za telefone, koje su baždarene točno za određene telefonske brojeve koje mogu zvati, poput supruge ili šefa na poslu – priča nam upravitelj koji poznaje većinu svojih zatvorenika i u svoju bilježnicu zapisuje sve bitne informacije o njima pojedinačno.

Zatvor ima 25 soba odnosno spavaonica i nema samicu. Najveće sobe su one sa sedam kreveta, dok su najmanje od osam kvadratnih metara namijenjene za dvije osobe.

U donjem odjelu su zatvorenici koji izdržavaju kazne zatvora, u gornjem je pritvor i prekršajno zadržavanje, a na trećem odjelu su zatvorenici koji su dobrim ponašanjem zaslužili povjerenje te koji rade. Oni imaju neograničeno pravo korištenja dnevnog boravka na svojem odjelu, a koji je od stepeništa jedini odvojen staklenim vratima. Okrenuti nam leđima, u tom su trenutku gledali televiziju.

Kako doznajemo, hrvatski zatvori nemaju kantine, nego zatvorenici jedu u svojim sobama gdje imaju stolice i stolove. Zatvorsku smo hranu kušali i sami te nismo imali prigovora, a o tome imaju li ih zatvorenici, upitali smo kuhara odnosno strukovnog učitelja Ivana Hršaka.

Glavni kuhar: Koji su imali najmanje, najnezadovoljniji su hranom // Foto: Matija Gudlin

– Najviše se bune oni koji kod kuće nemaju ni toliko, ali su razvili određene prehrambene navike i izvan tih okvira ne izlaze. Najmanje se bune oni boljeg socijalnog statusa i sve jedu, pa čak i pohvale – priča nam glavni kuhar.

U kuhinji od profesionalaca radi još jedna stručna učiteljica, a uz njih tu je i petero zatvorenika, s kojima je šef vrlo zadovoljan.

– Jako dobro rade. Slušaju i naprave sve što im se kaže – izvještava nas kuhar i nadodaje kako dosad nije nestala ni jedna žlica za kopanje tunela.

Željama zatvorenika se ne udovoljava, ali se jelovnik prilagođava onima koji su vegetarijanci, ili pak, iz zdravstvenih i vjerskih razloga.

Na temelju procjene, stanari bjelovarskog zatvora mogu ostvariti izvanzatvorske pogodnosti, što podrazumijeva izlaske u grad s posjetiteljem na nekoliko sati, ili u mjesto prebivališta do 72 sata kako bi bio s obitelji.

upravitelj zatvora Drago Ivančić // Foto: Matija Gudlin

– Ukoliko zatvorenik poštuje kućni red i procijeni se da nije prijetnja za građane te ukoliko obitelj, ne zatraži da se zatvorenik ne pusti kući odnosno u mjesto prebivanja zbog narušenih obiteljskih odnosa, on može ostvariti te pogodnosti pod uvjetom da se javi u lokalnu policijsku postaju te da ne hoda po krčmama i pije alkohol – upućuje nas upravitelj i kaže kako su u 2016-oj čak 42 osobe pogodnosti koristile 126 puta te nije bilo ni jedne zlouporabe tih pogodnosti.

Kako doznajemo, prije su se događali i takvi pokušaji bijega, koji se smatraju lakšima. Prema Ivančićevim riječima, zbog “okusa slobode” i pohoda po birtijama, ponekad se zatvorenicima nije milo vratiti u zatvor.

Zatvorenička soba // Foto: Zatvor u Bjelovaru

– Što se tiče odnosa težine djela i korištenja pogodnosti, imali smo zatvorenika koji je izdržavao kaznu za ubojstvo od 15 godina i nije imao nikakvih izvanzatvorskih pogodnosti, niti pravo na uvjetno prijevremeno puštanje. Međutim, kad nije slučaj teškog ubojstva s namjerom, ali je posljedica djela bila smrt, primjerice iz nehaja, onda zatvorenik ima pravo na spomenute pogodnosti ukoliko se pokaže da ne predstavlja prijetnju za društvo – kaže nam upravitelj i dodaje kako postoji i mogućnost izvanrednih izlazaka zbog rođenja, sprovoda, bolesti i sličnih obiteljskih situacija.

Pri dolasku u zatvor, njegovi novi stanari nerijetko izražavaju želju za mogućnošću rada.

– Za njih postoje dvije mogućnosti, režijski poslovi poput pomoćnog kuhara ili rada u vešeraju, što je prošle godine radilo 12 zatvorenika, te rad na vanjskim radilištima gdje zatvorenici mogu raditi u metaloprerađivačkoj industriji, drvnoj ili poljoprivredi, a na kojima je radio čak 51 zatvorenik, sve bez ijednog incidenta – upućuje nas upravitelj koji kaže kako je bjelovarski zatvor po pitanju iskorištavanja te mogućnosti u samom vrhu hrvatskih zatvora.

Zatvorenička šetnja // Foto: Matija Gudlin

Prema njegovim riječima, zatvorenicima rad znači mnogo i zbog plaće, ali i zbog osjećaja ispunjenosti, korisnosti i samopouzdanja te mogućnosti da pripomogne i dokaže se svojoj obitelji, kao i pripreme za vanjski svijet kad odsluži svoju kaznu.

– Zatvorenik za sebe mjesečno zaradi do 700 kuna od čega čak i uštedi i stječe vjerodostojnost, dok preostali iznos služi za poboljšanje smještajnih uvjeta zatvorenika, a što je u prošloj godini iznosilo 272.000 kuna – priča upravitelj.

Zatvorenici, osim boravka na svježem zraku, imaju po sat i pol vremena prije i poslije podne u dnevnom boravku i za šetnju po hodniku.

– Ima oko pet ljudi kojima je kretanje unutar zgrade uskraćeno iz sigurnosnih razloga, dok ne procijenimo da će prihvaćati kućni red i da ne ugrožavaju druge zatvorenike. Ipak, boravak na svježem zraku zakonom im je osiguran – upućuje nas upravitelj.

Koja se priča krije iza vrata broj 1 // Foto: Matija Gudlin

Zatvorenici rado konzumiraju sadržaje koje imaju unutar zatvora, od badmintona, stolnog tenisa, košarke i teretane preko izložaba i predstava do knjiga.

– Imamo malu knjižnicu s par stotina naslova, ali dolazi nam i bibliobus pa zatvorenici puno čitaju. Imali smo i zatvorenike koji su se stručno osposobljavali za operatera za rad na računalu, a izučili smo i vrsne keramičare i pomoćne zidare te su veći dio i naše nove fasade radili zatvorenici – izvijestio nas je ravnatelj.

Najavio je predstavljanje mnogih udruga koje se projektima apliciraju na EU fondove, a za koje su zatvorenici jako zainteresirani u smislu nekog usavršavanja, primjerice, osposobljavanja za pčelara ili uzgajivača ovaca zbog vune.

Ovo je bio uvod u zatvorski život, a za tjedan dana na portalu ePodravina pročitajte zatvorsku priču iz perspektive čuvara.

čitam...
Loading...