Maleni Moreno prekrasna je devetomjesečna beba. Nakon uredne trudnoće i poroda, 14. rujna 2018., stigao je na svijet i uljepšao život svojim ponosnim roditeljima. Nekoliko dana nakon poroda, život im se okrenuo naglavačke. Ustanovljeno je da Moreno ne čuje. Majka Sanja opisuje ga kao jako dobru bebu koja uopće nije zahtjevna i uživa u svom djetinjstvu, spava cijelu noć i usrećuje svoje roditelje.

– Prvo testiranje na zvuk nije prošao, kao ni naredna dva. Pao je testiranje na oba uha, ali rekli su mi da postoji mogućnost da u ušima još ima plodne vode, da ne mora biti da on ne čuje jer u Koprivnici nemaju dovoljno kvalitetne aparate da bi oni dali dijagnozu, već samo rade testiranje. S mjesec i pol dana starosti dolazi se na još jedno testiranje. Ukoliko dijete padne testiranje, šalju ga u Zagreb na postavljanje dijagnoze – priča nam Morenova majka Sanja Kolenko.

U Zagrebu je ustanovljeno da on ne čuje ni na jedno uho, odnosno čuje samo jako duboke i najglasnije zvukove, ali samo s aparatićima. Moreno trenutno ima aparatiće, ali ih ne nosi stalno, već samo za vrijeme vježbanja i igranja pošto ih je počeo sam skidati i stavljati u usta.

Foto: Ivan Balija
Mali Moreno ne skida osmijeh s lica, brige ga ne more // Foto: Ivan Balija

– Kad sam čula dijagnozu razboljela sam se i dobila postporođajnu depresiju, a to je stvarno jako ružno. Završila sam na lijekovima, sad je stanje izvrsno, ali prvih mjesec dana sam bila nemoćna. Morenov otac mi je puno pomagao s čuvanjem i hranjenjem djeteta, a ja sam samo sjedila i gledala u jednu točku. Bez njega ne bih mogla izdržati, nisam bila spremna na tu dijagnozu – prisjeća se.

Put ih je odveo u Zagreb u Polikliniku za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG.

– Išli smo na preglede i kontrole svako malo i rekli su nam da on mora ići na operaciju za umjetnu pužnicu, ali HZZO pokriva samo jednu. Rekli su nam da bi jedna trebala biti dovoljna, bitno da on čuje. Odlascima tamo upoznali smo brojne roditelje čija djeca imaju slične probleme i u razgovorima s njima shvatili da je bolje da ima dvije – priča ona.

Na preglede u Zagreb odlaze svaki tjedan, a na rehabilitaciju će nastaviti ići i nakon operacije. Kako kaže, vidi se razlika između djece koja imaju jednu i koja imaju dvije pužnice. Druga pužnica puno pomaže da oporavak ide brže i kvalitetnije.

– Pošto su nam rekli da rehabilitacija nakon operacije traje dvije godine, moram tražiti produljeni porodiljni, na koji imam pravo s obzirom na njegovu dijagnozu. Za vrijeme rehabilitacije u Zagrebu moramo biti svaki dan, a ne isplati nam se putovati autom, pa smo odlučili pronaći smještaj za to vrijeme – objašnjava.

Za vrijeme rehabilitacije Moreno će biti s mamom u Zagrebu, a tata ostaje kod kuće zbog posla. Osim vikenda, ovaj ponosan otac će svaki svoj slobodan trenutak pokušati provesti uz svog mališana.

Foto: Ivan Balija
‘Isuse, kol’ko ste rekli da košta umjetna pužnica?” // Foto: Ivan Balija

Pomoć u traženju smještaja potražili su kod Podravkine udruge Puls i oni će im pokušati u tome pomoći.

– Htjeli smo da Moreno ima dvije pužnice, ali to financijski nismo mogli ostvariti, pa sam od te ideje htjela odustati. Posebno moram zahvaliti prijateljima Mileni i Zlatku Hiržin koji mi nisu dozvolili da odustanem i zajedno sa mnom pokušali su pronaći rješenje za tu drugu pužnicu – sretna je S. Kolenko.

Rekli su joj da ništa ne može izgubiti, da se uvijek može otvoriti neka humanitarna akcija i pokušati prikupiti donacije. Ova mlada majka to je i učinila. Prikupila je svu potrebnu dokumentaciju za otvaranje humanitarne akcije i bila je spremna svoju priču podijeliti s javnosti i zamoliti za pomoć. Samo nekoliko trenutaka nakon što je prikupila svu potrebnu dokumentaciju, svijet joj se opet preokrenuo, stigla je odlična vijest. Iz Fonda za potporu teško oboljelih Podravkinog sindikata PPDIV rekli su joj da će oni platiti troškove druge pužnice.

Foto: Ivan Balija
‘Foto: Ivan Balija

– To je bilo neopisivo olakšanje, rekli su nam da nema potrebe da idemo s humanitarnom akcijom van, da će oni sve riješiti. Naša priča je dobila sretan završetak, sad samo čekamo operaciju – sretna je.

Prije operacije Moreno obavlja sve potrebne pretrage, ide na CT, ultrazvuk srca, ispitivanje sluha i papiri se šalju na komisiju. Roditelji samo čekaju da im iz bolnice jave termin operacije.

– Roditelji često odustanu od druge pužnice, to sam skoro i ja napravila. Poručujem svima da ne odustaju jer uvijek postoji način. Hrvati su više puta pokazali veliko srce i spremni su pomoći u takvim situacijama – poručila je ova hrabra majka.

Sluh je jedno od osnovnih osjetila koja nas vode kroz život. Toliko je utkan u našu svakodnevicu, osobnost i poimanje života oko nas da toga najčešće nismo niti svjesni, barem dok nam se ne dogodi slabljenje ili gubitak sluha. Gluhoća vas udaljava od ljudi, ona poput prerezane pupkovine uklanja vašu povezanost s ljudima. Gubitkom sluha automatski gubite društvenu komponentu u životu, piše bontech.hr.

U svijetu u kojem novac odlazi na sve strane, a najmanje tamo gdje treba, na pomoć bolesnoj djeci, ipak postoji tračak svjetlosti. Moreno osmijeh ne skida s lica, brige ga ne more. Njegova mama dala bi cijelu sebe da njen Moreno može čuti. Uskoro će se i to dogoditi. Jer on to MORE(no).

čitam...