Obitelj Fonjak iz Pitomače godinama se bavi uzgojem povrća. Iako je i povrtlarstvo svedeno na niske grane, Fonjakovi se ne daju te dalje na 13 hektara uzgajaju razno povrće.
Najviše površina je „pod” zeljem, kukuruzom šećercom, tikvicama i krastavcima, a zbog prodaje na tržnicama uzgajaju i ostalo povrće pa stalno imaju nešto u ponudi.
– Veliki problem nam predstavljaju cijene koje nude otkupljivači. Zbog toga smo odustali od suradnje s našim otkupljivačima i sve što prodajemo na veliko ide za Sloveniju. Bilo bi ljepše da naše povrće završava u Hrvatskoj, ali situacija je takva da smo morali napraviti zaokret – priča nam Jelena.
Nekontrolirani uvoz
Razlog u niskim otkupnim cijenama u Hrvatskoj, dodaje ona, leži u nekontroliranom uvozu. Time se i domaći uzgajivači bacaju „na koljena”, i to prvenstveno oni koji povrće imaju na manjim površinama.
– Ako želimo da nam uzgoj bude isplativ, nema nam druge nego se okrenuti izvozu. No, nisu svi u mogućnosti na taj način naći kupce za svoju „robu” pa ne čudi da pada i broj gospodarstva koji se bave uzgojem povrća. Mora se naći model prema kojem će se štiti domaća proizvodnja, ali nažalost kod nas to nije slučaj. Kad bi država štitila domaću proizvodnju, gdje bi nam bio kraj – kaže Jelena.
Prepoznatljivi po kvaliteti i ponudi
Fonjakovi povrće prodaju i na tržnicama i već su postali prepoznatljivi u Đurđevcu i Koprivnici. Iako im trgovački lanci znaju „rušiti” cijene, još uvijek ima građana koji isključivo od Fonjakovih kupuju povrće jer su sigurni da će dobiti „domaću robu”.
– Kroz godine smo postali prepoznatljivi i po kvaliteti i po ponudi. Osobno, uživam u radu u našem povrtnjaku i meni je to najbolji lijek protiv stresa, a kad nešto radiš iz ljubavi, onda se to prepoznaje pa ipak od uzgoja možemo solidno živjeti – zaključila je Jelena.
