Godine 2013. Zvonko Kosec pokrenuo je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Kao poljoprivrednik shvatio je kako količina njegove zemlje nije dostatna za kvalitetan rad. Okrenuli su se lješnjacima.
– Čitali smo kako s lješnjacima ima manje posla, nego s drugim kulturama. Prevarili smo se. Odnosno, istina je, ali i dalje ima puno, posebice ako je čovjek istovremeno zaposlen – započinje Kosec.
Nasad smješten na četiri hektara broji dvije tisuće stabala.
– Zarada postoji, radi nje smo išli saditi, ali prvenstveno mora postojati ljubav – siguran je Kosec koji sa suprugom i djecom obavlja poslove na OPG-u.
Ne koriste pesticide i umjetno gnojivo
U vrijeme našega razgovora, berba je završila. Uslijedit će gnojidba, rezidba i odstranjivanje izboja, nakon čega će tijekom proljetnih mjeseci red doći na novu gnojidbu te zaštitu dozvoljenu pravilima ekološke proizvodnje. Jer, lješnjak obitelji Kosec dolazi iz eko uzgoja.
– Smatrao sam kako bi se ekološki proizvod trebao lakše prodati. To je budućnost – veli, priznajući kako ga je isprva negativno iznenadilo sve što ga očekuje u takvome tipu proizvodnje, no pokazalo se kako neće biti problema.
– Ne koristimo pesticide i umjetno gnojivo. Postoje preparati dozvoljeni na tržištu, proizvodnja je lakša nego na početku – dodaje.
Upotreba tretiranog gnojiva, prihrana preko lista, malčiranje i frezanje čine ostatak popisa. Najviše posla imaju do svibnja. Poslije više nije toliko napeto. Barem do berbe krajem kolovoza i početkom rujna kada kreće minimalno dva tjedna duga akcija. Tada se uključuje šira obitelj. Ručno tresti stabla težak je zadatak, stoga je ove godine osigurao tresač.
Prošle su godine ubrali 3,5 lješnjaka, a ove 750 kilograma
Prošle su godine ubrali 3,5 tona lješnjaka. Ove? Puno manje, svega 750 kilograma. Razlog je mraz koji je nakon Uskrsa dotukao brojne kulture.
– Lakše je prodati kada ga je puno. Imamo otkupljivače koji uzimaju na veliko. Ali, ne možeš nikome tko ima proizvodnju prodati manje od tone – bilo u ljusci ili očišćenog – kaže Kosec čiji lješnjak prvenstveno odlazi tvrtkama koje ga prerađuju u ulje, namaze i brašno.
Uzevši u obzir da je ovogodišnji urod pet puta manji od prošlogodišnjeg, znatan dio lješnjaka prodao je na kućnome pragu.
– Prodajemo ga za 80 kuna po kilogramu. Nekima je previše, a ne mogu reći da je premalo kada znam da je u trgovačkom centru cijena bila 96 kuna za konvencionalni – kaže, potvrđujući kako poticaji pokrivaju proizvodnju, premda su ove godine uložili više no što su dobili.
Stekao je dojam kako među ljudima postoji nepovjerenje spram ekološke proizvodnje.
– Ljudi ne znaju kakve kontrole imamo. Nije samo tako napisati da je riječ o ekološkom proizvodu. Sve moraš opravdati računom i certifikatom. Inspekcija može bilo kad doći i pregledati zemlju – napominje.
Kalibrator, krckalica i ventilator za raspuhivanje ljuske
Ne želi se hvaliti pa reći kako je njihov lješnjak ekstra kvalitete. No, svjež jest. Nemaju godinu i više dana stare zalihe. Ono što jedne godine rodi, iste će biti prodano.
– Kupili smo strojeve: kalibrator, krckalicu i ventilator za raspuhivanje ljuske. U trećoj smo godini, u prvoj berbici, imali 50-100 kilograma. Počeli smo ih tuckati čekićem… Rekoh, nema tu kruha, mora biti stroj – prisjeća se Kosec.
Uz osam sati dugu smjenu stalnoga posla kaže kako ne stigne i ne može pratiti prognozu kako bi, recimo, lovcem mraza spriječio štetu na nasadu. Eventualno je moguće koristiti neka sredstva, i to ako temperatura nije preniska, priča nam.
– Ostajemo na istome, to nam je dovoljno, nećemo povećavati nasad – zaključio je Kosec.
