Doznajemo da je paleta alata za čišćenje dimnjaka vrlo šarolika, namjenska i precizna poput kirurških instrumenata, a današnja slika dimnjačara nije samo četka, ljestve, kapa i, naravno, sretni gumb.
Kako se zadnjih tjedana događaju učestali požari, najčešće s uzrokom koji dolazi iz dimnjaka, odlučili smo poći na teren s dimnjačarima i vidjeti kako to izgleda iz prve ruke te koji se problemi najčešće javljaju.
S Juricom Puklavcom i Goranom Strmeckim iz MLD-usluga, popeli smo se na tavan obiteljske kuće Franje Sabolića koji ih je pozvao, kako mu se u dimnjaku nakupila smola.
– Oduvijek kuću grijem na drva, jer je jeftiniji izbor, a i lakše se kuća zagrije. S grijanjem na plin je možda jednostavnije i čišće, ali 2000 kuna mjesečno za plin, meni je za drva za cijelu zimu. Mi ložimo cijelu godinu, pa čak i ljeti. Ujutro malo naložimo pa cijeli dan imamo toplu vodu – priča nam Franjo koji kaže da se smola zna samozapaliti pa tako sagorjeti ali ovaj put je, ipak, bilo potrebno pozvati stručnjaka.
– Prije se je tako dimnjak i čistio. Da namjerno zapalite kontrolirani plamen kako bi smola izgorjela i viškovi otpali, ali danas ipak postoji sprava rotomat kojom čistimo. Mi to zovemo frezanje – priča nam dimnjačar Jurica.
Do prije nekoliko godina, kad su se zakonski uveli obvezni dimnjačarski posjeti, ljudi su pružali popriličan otpor i bilo je situacija da ga nisu htjeli pustiti u kuću smatrajući da problem mogu riješiti sami. Međutim, do danas su to prihvatili kao normalno i takve su situacije vrlo rijetke. Štoviše, građani poučeni požarima i sami pozivaju dimnjačara.
– Ja bih volio da dimnjačar dođe barem jednom mjesečno i pročisti dimnjak. On je puno brže gotov s poslom, nego kad ja moram jednu po jednu etažu prelaziti. Ne znam kako se neki ljudi usude funkcionirati bez dimnjačara, jer svako malo čitam u medijima o požarima – rekao je Franjo kojemu je 40-ak kuna manja žrtva od požara.
I dimnjačari nam govore kako su se građani preplašili požara pa ih zadnjih tjedana vrlo često zovu.
– Ova dva tjedna bilo je 6-7 požara dimnjaka u bližoj okolici, a ima i onih koji se prešute i odigraju bez vatrogasaca. Najvažnije stvari kod prevencije su pravovremena kupnja drveta da se drvo stigne na vrijeme osušiti, pa redovna kontrola i čišćenje svakih mjesec dana, iako sve ovisi od dimnjaka do dimnjaka te od peći do peći i slično. Također, bitan je režim loženja što znači da peć mora imati dovoljno zraka za pravilno sagorijevanje i da temperatura plinova bude dovoljna kako ne bi došlo do njihovog kondenziranja, zbog čega se stvara smola. Ona je, kad se posuši, zapaljiva te je dovoljna iskra da dođe do požara – objašnjava nam Jurica.
Osvrnuo se na prijelazno razdoblje u zadnje vrijeme kad je vani bilo 15 stupnjeva, a ljudi su ložili cijele dane, ali na način da napune peć i priguše zrak.
– Na taj se način hlade i usporavaju dimni plinovi pri izlasku, zbog čega se dimnjak orosi i stvara se smola te dolazi do začepljenja. Kako je zahladilo, dimnjaci su zbog promjene temperature počeli bolje vući pa su tako povukli i vatru. Na taj način došlo je do 99,9 posto požara – predočio nam je stručnjak.
Kao jedan od problema, dimnjačari spominju i način gradnje. Kako kažu, ljudi drvenu građu postavljaju preblizu dimnjaku, dimnjaci nisu pravilno sazidani ili nisu izolirani, dok je izolacija dobra protupožarna mjera.
– U ovom je dimnjaku bila normalna količina smole, jedino je ima više u gornjem dijelu zbog najveće razlike temperature – rekli su dimnjačari Franji te mu savjetovali da odmakne daske od dimnjaka i da ga po mogućnosti ožbuka kako bi se zatvorile sve rupice.
Kako doznajemo, dugo nečišćenje i cjelogodišnje loženje nisu uzrok nakupljenoj smoli, nego ponajviše spomenuta promjena vremena.
– Vrlo je vjerojatno da se gosponu Franji ta smola nakupila u tih par dana. Ako želim, ja mogu stvoriti uvjete da se smola stvori u jednoj noći – objašnjava nam Jurica i kaže da ona nije ništa neuobičajeno, nego da najveći problem nastaje kad ona nije uviđena pa je samo pitanje vremena kad će buknuti.
Osim količine smole, pri čišćenju su bitni čimbenici i dostupnost dimnjaka te njegove dimenzije i oblik gdje je, doznajemo, kružni presjek jednostavniji za čišćenje.
– Na ovom tavanu nije samo bilo svjetla, što je normalno i čini najmanji problem. Na svakakve uvjete znamo naići, no naši su ljudi sve savjesniji po tom pitanju – kažu dečki, dok se svi veremo kroz paučinu mračnim tavanom, svjetleći baterijom u situaciji koja je dimnjačaru dio svakodnevice, a potom se pali rotomat i kreće zujanje odnosno “frezanje”.
Doznajemo da je paleta alata za čišćenje dimnjaka vrlo šarolika, namjenska i precizna poput kirurških instrumenata, a današnja slika dimnjačara nije samo četka, ljestve, kapa i, naravno, sretni gumb.
Nismo mogli ne upitati naše sugovornike ide li im na živce što se ljudi love za gumb kad ih vide.
– Ma navikli smo već na to. Prije mi je to bilo smiješno, a sad mi je već postalo normalno. Dosta me ljudi pita da li me može primiti za gumb, ali iskreno, nikad se nisam raspitao odakle to vjerovanje o dimnjačarima srećonošama – kaže Goran.
Ipak, dimnjačarov gumb neće nam mnogo pomoći kod požara, nego samo osviještenost o prevenciji. Stoga dečki upozoravaju građane da vode računa o smoli, jer je trenutno kritično razdoblje kad imaju najviše poziva i intervencija.
– Imamo 30 do 40 terena na dan, iako sve ovisi od jedne do druge situacije odnosno stanja dimnjaka i peći – izvijestio nas je Goran.
