OK, bliži se Božić. So, what’s new? Idemo napraviti kućicu od medenjaka! Kao i sve druge, kako mi to volimo zvati, američke donosno zapadnjačke komercijalističke običaje, tako smo posljednjih godina vrlo rado prigrlili i ovu kućicu. Zašto i ne bismo? Pa ako itko ima odličnu recepturu za medenjake, mi ju imamo.
Zanimljivo je da većina kršćanskih zemalja ima svoju recepturu tipičnih božićnih kolačića na bazi cimeta i sličnih začina te meda. Tako su to kod nas medenjaci i paprenjaci, u germanskim zemljama isto medenjaci odnosno Lebkuchen, u nordijskim odnosno skandinavskim zemljama Speculaas (Spekulas), a u anglo-američkim Gingerbread i Ginerbread cookies itd. Većini ovih keksića sam naziv govori o njihovom osnovnom sastojku, tako je potonjemu jedan od začina đumbir (ginger) dok kolač seže od krušne teksture do keksića.
Pri spomenu krušne teksture, tako postoji Stollen koji, također, potječe iz zemalja sjeverne Europe, a uz začine uglavnom sadrži kandirano, sušeno te orašasto voće, korice i sok naranče i limuna, nalo ruma ili nekog voćnog likera i komadiće čokolade. Sličan tome je Biskupski kruh koji se radi u nas, samo što kod nas nisu tipični začini. Još neki tradicionalni božićni kolači su Kuglof, ili pak, talijanski Panettone… ali tu smo se već udaljili od priče medenjaka i začina.
Danas se mješavina začina za medenjake može kupiti gotovo u svakoj trgovini, ali vi možete spraviti i svoju u vama željenim omjerima te dodati ili maknuti određene začine, prema ukusu. Osnovni božićni okus i začin je cimet te njega uvijek ide najviše. Barem ja na njemu ne štedim. Ono što se najljepše slaže uz njega ili može čak ići umjesto njega, a i krasno paše uz aromu naranče, jest kardamom. Nažalost, kardamom je teško naći kod nas, ali u bio trgovinama ne možete ga fulati. Što se đumbira tiče, on u kolače rjeđe ide svježi, u korijenu, nego ga je najbolje nabaviti u prahu. Tu su još i, kod nas od davnina korišten klinčić te muškatni oraščić. Ta dva začina najintenzivnija su i njih treba staviti u vrlo malim količinama. Za dodatak žestine, na tragu paprenjaka, možete dodati i papar i piment. Ako kuhate smjesu za medenjake, u njoj možete skuhati i zvjezdasti anis koji ćete potom izvaditi. Međutim, i njega je teško pronaći u Hrvatskoj.
Još jedan sastojak koji se u našoj licitarskoj tradiciji koristi u medičarstvu odnosno za medenjake je amonijev bikarbonat ili hidrogenkarbonat, poznat i kao licitarski kvasac. Njega ćete teško pronaći igdje osim u medičarskim radnjama te vam nije neophodan za domaće medenjake ili za kućicu. On služi za dulje održavanje rahlosti, mekoće i svježine te je funkcijom sličan prašku za pecivo i sodi bikarboni. Preporučena mjera medičara je 20 g licitarskog kvasca na 800 g brašna. Ukoliko ga nemate, samo malo povećajte količinu praška za pecivo. Ukoliko ga koristite, pripremite se na žestok miris koji će se oslabađati za pečenja medenjaka, no ne bojte se, on se kasnije neće osjetiti.
Što se kućice tiče koja se originalno zove Gingerbread house, ona se može raditi iz različitih smjesa koje čak ne moraju biti nužno ni jestive, nego je nekima najbitnije samo da budu stabilne i estetske, kako ih ne planiraju na kraju “porušiti” i popapati. Tako tijesta variraju od tvrdih i tankih do punih i dignutih te jestivih. Iako su stranice nešto teže i nepravilnijeg oblika, osobno preferiram ove druge pri tome koristeći našu osnovnu recepturu za medenjake.
Naravno, najvažniji sastojak hrvatskih medenjaka je, kao što im naziv i govori, med. Prema savjetu medičara, najbolji je kestenov med ili mješavina njega i meda lipe.
330 g meda, 160 g šećera, 50 g maslaca, 50 g masti i 125 ml vrele vode zakuhajte, a potom ostavite da se ohladi.
Pomiješajte 400 g oštrog brašna (TIP 400), 400 g polubijelog krušnog (TIP 850) ili glatkog (TIP 550) brašna, 1 žličicu soli, 1 ravnu žličicu (najmanju, za kavu) sode, istu 1 žličicu praška za pecivo i 20 g amonijaka. Također, umiješajte 1 vrhom punu čajnu žličicu cimeta te po 1 ravnu žličicu đumbira i kardamoma i 1/2 žličice klinčića.
Rukama umiješajte razmućena 2 jaja pa dodajte mlačnu slatko-masnu smjesu. Sve dobro umijesite i ostavite preko noći na hladnom. Ujutro tijesto premijesite, razvaljajte na pet milimetara debljine pa režite prema papirnim šablonama u stvarnoj veličini sa marthasteward.com. Samo ih isprintate i izrežete škarama, vrlo jednostavno! Naravno, vi si možete potražiti koje god šablone poželite na internetu. Hvala bogu, ne nedostaje ih.
Izrezane oblike pecite na masnim papirom obloženom protvanu, u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva do 14 minuta. Ako želite staklene šarene prozorčiće, razbijte jednobojne bombone bez punjenja, poput 505 sa crtom ili plosnatih lizalica pa komadićima ispunite prozorčiće. Bomboni će se otopiti i staklasto popuniti otvore. Samo pazite da ne pretrpate, jer stakalca moraju biti tanka.
Dok su stranice kućice još tople, na njih ponovno prislonite papirne šablone i tankim oštrim nožem popravite zidove, jer ova smjesa pečenjem raste i gubi prvotni oblik. Pričekajte da se do kraja ohlade.
Za to vrijeme napravite royal icing odnosno šećernu glazuru od bjelanjaka koja služi za ukrašavanje, ali i kao ljepilo za stranice. U snijeg istucite 1 veliki bjelanjak (ili dva manja) te postupno dodavajte 330 g šećera u prahu dok smjesa ne bude glatka. Dodajte 1 žličicu limunova soka ili alkoholnog octa te po želji žličicu arome badema. Miješajte dok ne dobijete željenu konzistenciju. Smjesa mora biti kremasta, ali i zadržavati oblik. Ako je sklona “padanju” i otapanju, umiješavajte šećer u prahu dok ne dobijete potrebnu gustoću, odnosno dodajte po koju kap kiseline ukoliko je pregusta. Smjestite je u vrećicu za zimnicu kojoj ćete odrezati vrh pa isprobajte na pečenom tijestu njenu čvrstoću.
Odaberite ravnu podlogu, dasku ili pladanj (može i zlatni ili srebrni kartonski koji se mogu naći u trgovinama) na koju ćete smjestiti kućicu te pripremite predmete poput čaša i slično, koji će poslužiti kao potpornji koji će držati stranice dok se “ljepilo” ne stegne, a vi sastavljate kućicu. Dobro će vam doći još jedan par ruku, a koga će više veseliti da vam pri tome bude pomagač nego vaše mališane. Pokušajte da to ne radite u pretoploj prostoriji, jer će vam se royal icing otapati poput pravog snijega.
Polegnite jednu stranicu, na nju uz rub istisnite ljepilo pa prilijepite okomitu stranicu. Dobro pazite koje ćete zidove lijepiti vanjskim, a koje unutarnjim rubom da vam kućica ne ispadne disproporcionalna. Čvrsto držite zid uz zid dok se glazura koliko-toliko ne stegne, pa polako konstrukciju podignite “na noge” i isto učinite s preostalim stranicama, podupirući kućicu a posebice krov čašama i kavenim šalicama, dok “malter” u potpunosti ne očvrsne. Potpornje krovu čak možete ostaviti do jutra.
Kućicu po rubovima, krovu i prozorskim okvirima ukrasite “snijegom”, a s ostalim detaljima prepustite mašti na volju – gumeni i drugi šareni bombončići, šećerni štapovi, šarene i čokoladne ukrasne mrvice za kolače, sljezovi kolačići (marshmallows), kandirane trešnje i naranče te drugo voće, lavanda, listići badema, zvjezdasti anis, a kore cimeta možete složiti u snop drva uz kuću. Glazuru možete farbati jestivim bojama, a ostatak tijesta, također, možete izrezati u razne oblike, čovječuljke, anđele, boriće i slično i njima ukrasiti kućicu, kao i prozorčiće na kućici izrezati u raznim oblicima.
Ne opterećujte se ako vam kućica, prozorčići i ostalo ne ispadnu savršeni od prve. Bitno je da vi i vaši klinci uživate “zidajući” ju i da ona dobije svoj karakter i šarm, zajedničkim potpisom vaših ruku i srca. Tako će vaša kućica biti jedinstvena, najljepša i najslađa. Sretan Božić :)!
