šahovski klub ludbreg

FOTO Silvije Kutle u Ludbregu pokrenuo odličnu stvar, a mališani su poludjeli za šahom: Prostor nam je već premalen, snage odmjeravamo na turnirima

Školu šaha trenutno pohađa 15 djevojčica i 15 dječaka. Djeca dolaze svojom voljom, a to je najvažnije, kaže Silvije.

08:02h
0

Na sam Dan grada, Ludbreg je dobio prve šahovske prvake: prvakinju u šahu za djevojčice Martu Filipašić i Petra Dolenca za dječake. Ovaj hvalevrijedan sportski događaj, koji je okupio veliki broj djece, u studenom 2019. godine bio je samo ideja. Danas je u centru svijeta škola šaha u punom zamahu.

– Hvala roditeljima od srca i hvala svim sponzorima, Gradu Ludbregu koji je osigurao sokove, grickalice, poklon paketiće i dva pehara, Jeleni Filipašić na torti s grbom grada i šahovskim figurama. Hvala djeci na dolasku i na lijepom ponašanju, za mene su oni svi prvaci! – izrekao je inicijator Škole šaha Ludbreg, učitelj Silvije Kutle, nakon prvog službenog turnira u šahu.

Školu šaha polazi 30-ero djece koja svoje umijeće kretanja figura mjesečno odmjeravaju kroz turnir. Silvije ih tada počasti čokoladama, bez obzira bio tko prvi, drugi ili posljednji.

U Ludbreg je donio ljubav prema šahu 

Zanimljiv Širokobriježanin, ljubav prema šahu donio je u Ludbreg u koji se preselio prije nekoliko godina u potrazi za boljim životom. Šah je naučio igrati kao dijete gledajući oca.

– Aktivno sam počeo igrati u gimnaziji, osvojio sam prvenstvo te sam kao pobjednik poslan na državno. Tada sam doživio razočaranje, završio sam 25-i od 30. Taj “neuspjeh” me motivirao pa sam kupio knjige o šahu: Šahovsku čitanku i Umijeće šahovskog napada od Vladimira Vukovića.

Foto: Ivan Balija
Silvije Kutle // Foto: Ivan Balija

Kasnije sam se priključio šahovskom klubu u  Širokom Brijegu, postao tamošnji višestruki prvak, ali i juniorski šahovski viceprvak Bosne i Hercegovine – prisjeća se Silvije svojih početaka.

Neko vrijeme radio je kao učitelj razredne nastave u Širokom Brijegu.

– Proglašen sam najboljim učiteljem u županiji, jer sam uveo novine u nastavu, primjerice srijedom djeca nisu trebala nositi knjige. Tada smo pekli palačinke, donio sam svoj mikser i brašno…, miksali smo, gledali crtiće, igrali nogomet. Šah i sviranje gitare prenio sam na svoj razred i podučavao djecu u sklopu izvannastavnih aktivnosti – govori.

Interes je bio velik pa je tada okupio 90 djece na gitari i 35 na šahu…

– U Širokom Brijegu podučio sam preko 200 djece pa sam, eto, za to vidio priliku i u Ludbregu. Mislim da će im to dobro doći kod nekih druženja, proslava rođendana, da malo podignu atmosferu uz pjesmu. Tko uhvati gitaru, odmah je u društvu zanimljiv – otkriva.

Foto: Ivan Balija
Lara Dolenec // Foto: Ivan Balija

Silvijeva ideja za pokretanjem škole šaha je u Gradu Ludbregu naišla na potporu, a prostor za sastajanje ustupljen je u Udruzi umirovljenika.

Osnivanje Šahovskog kluba

– Grad je osigurao pet električnih šahovskih ploča i profesionalne digitalne satove za mjerenje vremena. Učitelj Tomica Letina otkrio mi je da već 15-ak godina u podrumu ludbreške osnovne škole stoje tri šaha koji se ne koriste, pa nam ih je škola ustupila – otkriva Silvije.

Angažman u radu s djecom ubrzo je prepoznat, kao i njihov veliki interes, te je 26. ožujka sa četiri entuzijasta, Sanjom Dolenec, Sašom Čukolinom i Mariom Zlatarom, osnovao Šahovski klub Ludbreg.

– Škola šaha je besplatna, financirala se uz pomoć sponzora i privatnih donacija, a sada, nakon osnivanja kluba, lakše ćemo ostvarivati prava na potpore od Grada i Županije. Klub trenutno okuplja samo mlađe uzraste, no želimo i vjerujemo da će nam se s vremenom priključiti i seniori – kaže Silvije.

Školu šaha trenutno pohađa 15 djevojčica i 15 dječaka, stoga je Silviju nerijetko potrebna i dodatna pomoć.

Foto: Ivan Balija
Mateo Zlatar i Luka Šragalj // Foto: Ivan Balija

– Djeca dolaze svojom voljom, a to je najvažnije. Već nam je prostor premalen, taman za 22 polaznika. Nedostaje mi i vremena da se posvetim svakom djetetu. Na moje zadovoljstvo, u radu s djecom i organizaciji mi pomaže Saša Čukolin koji je počeo igrati šah kada i djeca – kaže.

Ističe kako je odrasloj osobi dovoljno već desetak minuta da nauči i zapamti pravila igre i kretanja figura, a dalje sve ovisi o pojedincu i vremenu koje će posvetiti igranju šaha. No, uočio je među polaznicima i izraženiju sklonost…

– Ima jedan dječak, simpatičan i drag, pun života i nevjerojatne energije. Kad igra partiju, ustane. Mogao bi puno postići kad bi se s njime radilo. U njemu vidim potencijal, jer na drugačiji način vidi figure… ima tu neku lucidnost, žicu za šah. Djeci je uglavnom bitno da nešto “pojedu”, a šah nije samo nešto “pojesti”. Zanimljiva je kombinatorika, da protivniku zagorčaš život za pločom – pojašnjava Silvije.

Šah je profesionalan sport

Fascinirao ga je, kaže, Amerikanac Bobby Fisher, bivši svjetski šahovski prvak iz 1972. i velemajstor, jedan od najvećih igrača u povijesti šaha.

–  Kad je postao svjetski prvak i porazio sve Ruse s nevjerojatnim rezultatima, tako da mu nisu mogli ni remi izvući, postavio je svoj uvjet za sudjelovanje na turnirima: da se uplaćuje određeni novčani iznos u jedan fond, što je prihvaćeno. Šah je uvijek slovio za sport u kojem su bile male nagrade, a on ga je podigao na višu financijsku razinu – govori.

Foto: Ivan Balija
Vanja Pepelko i Lucijan Gerić // Foto: Ivan Balija

U Hrvatskoj je, kaže, barem desetak ljudi koji žive i igraju za klubove.

– Bez obzira koliko se samostalnog rada uloži, od rješavanja domaće zadaće, preko samoinicijativnog istraživanja, pa do analiziranja vlastitih partija, kao i onih iz velemajstorske prakse, za šah treba i talent, a individualnim radom s djetetom može se puno postići – pojašnjava.

Tako na demonstracijskoj ploči djeci pokazuje teorijski dio: partije i pozicije.

– Pitam ih kako bi htjeli zaraditi figuru za dva poteza ili tri, ili kako dati mat za pet poteza. Podučavam ih kako se kreću figure, kako se matira, neke situacije koje bi mogle biti upitne tijekom partije. Jer šah nije samo micanje figura, nije kraj partije ako protivniku nisi dao mat – kaže.

Misaona igra kretanja figura na ploči sa 64 crno-bijela polja, koja se igra već stoljećima, ponovno je, zahvaljujući ovome učitelju, u centru svijeta u središtu pažnje. No, to ni ne čudi, jer je Silvije Kutle jedan od rijetkih entuzijasta koji prenosi svoje znanje zdušno i s ljubavlju.

Foto: Ivan Balija
Silvije Kutle // Foto: Ivan Balija