Nezaboravan je tjedan iza Luke Jambreuša, člana Streljačkog športskog kluba Podravka, koji je predstavljao Hrvatsku na Europskom prvenstvu za juniore održanom u Osijeku. Kao što smo pisali, ostvario je odlične rezultate. Pa, ponovimo ih, ipak je riječ o značajnome uspjehu.

U ekipnom juniorskom nastupu, u disciplini malokalibarske puške trostav 3×40, Hrvatska je osvojila broncu, a posebno impresivan precizni Podravac bio je u klečećem stavu. U pojedinačnom natjecanju discipline malokalibarske puške trostav 3×40 otpucao je osobni rekord od 1150 krugova, ostvarivši plasman u finalno gađanje osmero najboljih europskih juniora gdje je, potom, stigao do sedmoga mjesta. Naglasimo – u Europi! Također, bio je dio reprezentativne ekipe koja je u disciplini zračne puške osvojila četvrto mjesto.

– Odgovaraj proširenim rečenicama – prije no što smo postavili pitanje obraća se Luki trener u SŠK-u Podravka Renato Kovačić, pa objašnjava kako je njegov, nazovimo ga tako, učenik, u suštini skroman i povučen, ali jako, jako nadaren.

Foto: Ivan Balija
Trener Renato Kovačić i Luka Jambreuš // Foto: Ivan Balija
Luka je bio najmlađi sudionik natjecanja

I to shvaćamo već iz prvoga odgovara, čim je rekao kako nije imao osobito velika očekivanja od natjecanja Staroga kontinenta koje je u slavonskome gradu okupilo najpreciznije juniore.

– U finalima isprva nisam imao preveliku tremu. No, iz nekog se čudnog razloga povećala pri kraju, što baš i nema smisla – čudi se Luka, objašnjavajući kako se trema manifestira kroz ubrzanje otkucaja srca pa i zaboravljanje pomicanja možda krucijalnih dijelova puške, a što utječe na rezultat.

Inače, Luka je učenik prvoga razreda srednje škole. I, kao takav, s nepunih 16 godina, bio je najmlađi na Europskome prvenstvu!

– Ne vidi se prevelika razlika. Tek sam počeo, tako da je ovo zasad super – svjestan je Luka.

– Dođu s 15-16 godina, ali ne probiju se gore, to je dosta rijetko – ubacuje se Kovačić, zapravo naglasivši veličinu Lukina podviga.

Po povratku s natjecanja imao je dostojan doček! // Foto: Mario Kos
Mogao je samo zamišljati ovakav uspjeh, kaže

Luka se prije pet godina našao u streljaštvu na preporuku tatinog kolege. Odustao je od košarke, prisjeća se, i prebacio na totalno drugačiji sport. Svidio mu se, nastavlja, uspoređujući ga s videoigrama, pucačinama, uz koje je rado provodio slobodno vrijeme.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

– Mogao sam samo zamišljati ovakav uspjeh. Gledao sam kako drugi osvajaju medalje, nisam mislio da ću doći na vrh – svjedoči.

Iako svjestan potencijala skrivenog u Lukinim rukama, oku, tijelu, svakome mišiću čije se pomicanje reflektira na to koji će krug pogoditi, trener je očekivao solidan rezultat. Ipak je riječ o premijernom nastupu na ovakvoj pozornici, što uvijek valja uzeti u obzir. Pa i sam Luka smatra kako je jedini razlog za aktivaciju nervoze bila mogućnost osvajanja medalje, iste one koju je, pročitali ste, nekada mogao samo sanjati.

– Zatvoreniji sam, povučeniji – tvrdi Luka, svjestan kako njegova osobnost doprinosi ostvarenju boljega rezultata.

– Ruski trener nazvao ga je Ledena faca! – priča nam Kovačić, aludirajući na Lukinu mirnoću, hladnokrvnost.

Foto: Ivan Balija
Gledao sam kako drugi osvajaju medalje, nisam mislio da ću doći na vrh, priča nam Luka, danas s medaljom u ruci // Foto: Ivan Balija
U streljaštvu zaista odlučuju nijanse

Otpočetka je vrijedan, radišan, željan treniranja. Čini se kako neće – a što se znalo događati s nekolicinom onih koji su se bavili ovim sportom – uskoro napustiti streljaštvo, iz ruku ispustiti, primjerice, malokalibarsku pušku.

– U individualnom sportu najvažnije je biti uporan kao magarac. Nitko ti ne može pomoći, kao što je to u ekipnom sportu. Koliko daješ, toliko dobivaš. Iako, dogodi se da puno daš, a ne dobiješ ništa natrag. A tada treba biti uporan – svjestan je Kovačić koji prati Lukine nastupe te ispravlja nijanse koje natjecatelj na sebi ni ne primijeti.

Kada kaže da je riječ o nijansama, tada Kovačić to zaista i misli.

– Važno je znati objasniti što se događa s pojedinim mišićem. Vidi se greška, ali on je samostalno mora detektirati. Je li do pokreta došlo u ramenu ili leđnome mišiću, on mora objasniti jer oprema prekriva cijelo tijelo – pojasnio je Kovačić, dok Luka uz smijeh potvrđuje kako će morati više pričati želi li za par milimetara više k sredini usmjeriti dijabolu.

San? Olimpijske igre
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Nezaobilazno je dotaknuti se uvjeta u kojima rade. Uvjerili smo se kako su daleko od idealnih. Dio problema, primjerice tijekom zime, stvara niska temperatura zbog koje se ne mogu ugrijati. A zbilja je teško zamisliti kako bilo tko pogađa središte mete u trenutku dok se trese.

Neovisno o tome, Kovačić je siguran kako je SŠK Podravka među pet najboljih klubova Hrvatske. Jednako je siguran kako nije nezamislivo jednoga dana vidjeti Luku u avionu za Olimpijske igre, san svakoga sportaša.

Ne treba, ipak, stvarati pritisak. Mlad je, mora biti strpljiv i vrijedan, a takav itekako jest.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Mario Kos
Foto: Mario Kos

čitam...