Prvak u svinjogojstvu

FOTO Svinje Ivice Kosa su šampioni, proda sve što ima, a ima i rješenje za spas svinjogojstva: Po selima je sve puno farmi koje bi se mogle napuniti uz malo truda

Trebalo bi još više poticati ljude da kupuju domaće. Uvozna svinjetina nije kvalitetnija od hrvatske, dapače, naša svinjetina je prepoznata u Europskoj uniji kao meso vrhunske kvalitete, kaže Ivica Kos.

08:00h
0
Foto: Matija Gudlin

Uzgajivači svinja u Koprivničko-križevačkoj županiji na svojoj koži osjećaju sve probleme poljoprivrednog i gospodarskog sektora u Hrvatskoj. Potražnja za njihovim mesom mala je zbog konkurencije iz uvoza, poticaji također nisu previše izdašni, a troškovi koje moraju izdvajati za svoje životinje često “pojedu” svu zaradu. Ipak, i dalje ima onih koji se ne predaju i posvetili su se uzgoju vrhunskih svinja, a to se moglo vidjeti i na nedavnom Međunarodnom stočarskom sajmu u Gudovcu.

Tamo su trijumfirala četiri uzgajivača iz županije i pokazali su da svinjogojstvo još ima mnogo toga za pružiti – svinje Valentina Rumeka, Ivice Kosa, Branka Dulikravića i Mladena Čižmešinkina pokupile su prva mjesta u svojim kategorijama.

Malo selo Finčevec, nedaleko od Svetog Petra Orehovca, dom je Ivice Kosa, koji je uzgojio najbolje svinje u kolekciji nazimica pasmine landras. Prošlih godina također je sudjelovao na sajmu, no ovo mu je prva pobjeda, što smatra potvrdom svog dugogodišnjeg rada. Opisao nam je detaljan i precizan postupak ocjenjivanja svinja, kojim se određuju prvaci.

– Najprije se testiraju kod kuće, životinje se moraju prijaviti Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji, čiji službenik dolazi na procjenu. Testna faza grla traje do otprilike 100 kilograma, nakon čega slijedi ponovno testiranje i vaganje. Time se određuje dnevni prirast životinja, zatim se mjeri debljina slanine na tri točke na leđima te se ocjenjuje eksterijer, odnosno izgled životinje, kako stoji rep, noge, uši, ima li kakvih anomalija na tijelu i slično. Sve se to ocjenjuje od jedan do pet, ocjene se ubacuju u bazu i računalno obrađuju, nakon čega grlo dobiva svoju ocjenu vrijednosti. A sve je to potrebno samo da bi se uopće došlo do sajma u Gudovcu – priča nam Kos.

Ivici rado pomaže unuk, koji se već sprijateljio s prašćićima // Foto: Matija Gudlin

Samo grla vrhunske kvalitete dospijevaju na izložbu, gdje ih još jednom pregledava i procjenjuje tročlana komisija, a četiri landrasa Ivice Kosa na kraju su nadvisila konkurenciju. Otkrio nam je i što je potrebno da bi se uzgojila takva vrhunska životinja.

– Prvo i osnovno, morate imati genetiku, krmača mora biti iz uzgojno valjanog rada, a i nerast mora biti kvalitetan. Leglo također mora biti iznadprosječno, imati 14 ili više odojaka. Naravno, vrlo je bitna i hranidba, kao i uvjeti u kojima životinje žive, sve to doprinosi boljem rezultatu – uputio nas je Ivica Kos.

Iako je sretan zbog pobjede, naš uzgajivač nema iluzija oko stanja svinjogojstva u županiji i državi. Kako kaže, broj uzgajivača drastično se smanjuje, mnogi su se jednostavno prestali time baviti jer ne vide budućnost u toj grani, a i sam je u više navrata razmišljao o tome.

– Bavimo se 15-ak godina time i teško je izaći. U posljednje tri godine bila je vrlo loša situacija, svinjogojstvo je bilo na koljenima i samo entuzijasti su se njime bavili. Nije ni sad baš bajno, ali čini se da je pomalo krenulo nabolje. Stalno se postavlja pitanje može li se živjeti od ovoga. Iskreno, vrlo je teško, više se preživljava nego što se živi. Ostali su ili oni najhrabriji ili oni koji nemaju izbora. Po selima imate koliko god hoćete farmi koje bi se mogle napuniti domaćim odojcima za tovljenje. Ali to vam je jednostavno ljubav, ljubav prema životinjama, prema tom poslu koji si godinama gradio. Borimo se, ne damo se – kaže nam on.

S prodajom svog mesa nema problema. Na gospodarstvu ima 25 krmača, u uzgoju sudjeluje cijela obitelj, od supruge pa do unuka, a uspijeva prodati sve što proizvede. Glas o kvaliteti njegovog mesa širi se usmenom predajom i preporukama, tako da često ni ne uspijeva podmiriti svu potražnju.

Njegove svinje nadvisile su konkurenciju // Foto: Matija Gudlin

– Kupci nam se vraćaju, i ne samo da se vraćaju, nego i dovedu prijatelje, rođake, poznanike… No, to je i naša obveza jer nikada ne smijemo iznevjeriti kupca – uvjeren je Kos.

Kaže da je rješenje za situaciju u svinjogojstvu povećanju kvalitete, a za to bi bilo potrebno da svi koji imaju svinje, imaju ih iz uzgojno valjanog rada. U tome bi, prema njegovom mišljenju, veću ulogu trebala imati poljoprivredna agencija i županija, koje bi svojim sredstvima mogli olakšati potencijalnim kupcima nabavku svinja od proizvođača koji rade selekciju i imaju provjerene životinje, jer je genetika ipak najvažnija.

Prostor za veću ulogu domaćih proizvođača vidi u kampanjama za kupovanje hrvatskih proizvoda, ali i u jednom vrlo konkretnom projektu – proizvodnji mesa za autohtone i brendirane hrvatske proizvode poput istarskog pršuta.

– Trebalo bi još više poticati ljude da kupuju domaće. Uvozna svinjetina nije kvalitetnija od hrvatske, dapače, naša svinjetina je prepoznata u Europskoj uniji kao meso vrhunske kvalitete. Zanimljiv je, primjerice, istarski pršut. Za njega je važno da svinja bude rođena, othranjena i zaklana u Hrvatskoj, mora biti stopostotno hrvatska životinja. Tu bi se našlo prostora za domaće uzgajivače, ali trebali bi se organizirati i u dogovoru s Istarskom županijom za njih proizvoditi meso za pršut – njegova je ideja.

Koja god metoda za revitaliziranje svinjogojstva na kraju zaživjela, za uzgajivače poput Ivice Kosa važno je da se stvari pokrenu u pozitivnom smjeru. Njegove svinje, kao i one ostalih trojice trofejnih uzgajivača, dokaz su da u Koprivničko-križevačkoj županiji postoje volja, znanje i kvaliteta koje mogu stati uz bok ne samo onima iz ostatka Hrvatske, već i onima iz cijele Europe.

čitam...
Loading...