Velika, sretna obitelj. Ova rečenica najbolje opisuje atmosferu u Područnoj školi Većeslavec, mjestu u sastavu grada Križevaca.
Područna škola Većeslavec jedna je od pet područnih škola Osnovne škole Vladimir Nazor iz Križevaca te je pohađaju mališani iz obližnjih mjesta Ruševac, Velike i Male Sesvete i Povelić. Ima svega osmero učenika s kojima radi učiteljica Vanesa Matišin, a jedan učenik ima i pomoćnicu u nastavi.
Ove su godine dobili samo jednu prvašicu, Magdalenu, o kojoj se svi brinu s puno pažnje. Djevojčica Lorena drugi je razred, blizanci Marta i Šimun su treći razred, a četvrti Ivano, David, Leonardo i Ozana. Svi oni zajedno dijele jednu učionicu, ali svatko istovremeno prati gradivo svog razreda. Svakodnevno dobiju i besplatni obrok.
– Svi se dobro slažu, dobra su zajednica, složni, vrijedni i marljivi. Lijepo rade i surađuju – reći će učiteljica Vanesa o svojim učenicima. Na pitanje koji im je najdraži predmet mišljenja su podijeljena, pa je tako jednima najdraža matematika, drugima hrvatski jezik, trećima likovni i tjelesni. Nogomet najviše vole dječaci, a djevojčice baš i ne, pa se podijele.
– Nekad se igra nogomet, nekad skrivača, nekad rukomet – kaže učiteljica Vanesa.
Dodaje kaže kako je ovdje petu školsku godinu i jako je zadovoljna.
– Sredina je prekrasna, djeca pristojna i poslušna. Roditelji su divni i suradnja je na zavidnoj razini. Funkcioniramo kao obitelj, zajednica, a roditelji su pristupačni i uvijek pomažu kad nešto treba – istaknula je učiteljica.
Domeće kako je četverorazredna kombinacija zahtjevna za učitelja zbog priprema za nastavu, ali ako se dobro pripremi, sve se može odraditi.
Broj učenika u toj školi, nažalost, neprestano se smanjuje, a čini se da iduće školske godine ovdje neće biti novih učenika. Dosta učenika, doznajemo, odlazi u matičnu školu zbog produženog boravka, neki i u Sveti Petar Čvrstec, kad je roditeljima zgodnije zbog posla, tako da sve to utječe na broj učenika.
Igor Brkić, ravnatelj matične Osnovne škole Vladimira Nazora, kazao nam je kako se broj učenika u toj školi iz godine u godinu smanjuje, no to je tako u većini područnih škola.
– Prije desetak godina ovdje je bilo oko 20 učenika. Gledajući staru spomenicu iz 1917. godine možemo vidjeti kako je ovu školu pohađalo 137 učenika. Od devedesetih naovamo to se drastično smanjuje, no na to škola ne može utjecati. Možemo napraviti samo to da djeca imaju što bolje uvjete, kao i djeca u gradu – kazao je Brkić te istaknuo kako područne škole imaju svoju svrhu dok god ima djece.
– Uvijek je jedna godina po upisu nekako slabija, pa je za nekoliko godina veća. Vidjet ćemo što će donijeti budućnost. Činjenica je da se ljudi sele izvan urbanih područja, pa treba biti srpljiv i ima nade i za područne škole. Samo treba stvoriti uvjete da se mlade obitelji odluče doseliti u ruralne krajeve – kazao je on.
Na pitanje koji je to broj učenika kada se neka škola gasi kaže kako o samom gašenju škole odlučuje osnivač, no to je nešto što se ne radi jer jednom kad se škola ugasi, teško ju je dobiti natrag.
– Primjerice, Područna škola Đurđic, najnovija i najmodernija naša škola, koja ima čak i školsku kuhinju, prije desetak godina bila je u jako lošem stanju po svemu. Sada ima 15-16 učenika, a to je već četiri do pet po generaciji, što je dobro. Mlade obitelji doseljavaju se u Đurđic i nadamo se da će se to reflektirati na druga sela – ističe Brkić.
Zgrada u Većeslavcu iz 1908. je godine. U nju se neprestano ulaže, pa su tako ove godine obnovljeni i sanitarni čvorovi. Učenici se i dalje griju na drva jer mjesto nema izgrađenu vodovodnu ni plinsku infrastrukturu, no novi su kamini na nekoliko mjesta u školi. Ugodno je toplo, o čemu se brine spremačica, te taj prizor daje dodatnu dozu topline i obiteljskog doma. Na samom ulazu učenici su uredili jesenski kutak s plodovima jeseni te ga svi zainteresirani mještani mogu doći vidjeti.
– Dvije od pet naših područnih škola temeljito su obnovljene, uz već spomenuti Đurđic, i škola u Carevdaru, u sklopu europskog projekta, koja ima desetak učenika. Većeslavec ima osmero učenika, Kloštar Vojakovački također, Majurec 11 – kazao je Brkić.
Pokazao nam je projekt koji namjeravaju provesti u Većeslavcu, a to je muzej-učionica sa starim klupama, jedinstvena na ovim prostorima. U suradnji s Hrvatskim školskim muzejom žele napraviti virtualne posjete učionici iz doba školovanja poznatog fiktivnog Kovačićeva lika Ivice Kičmanovića.
U učionici se nalazi namještaj star oko 100 godina, pločice po kojima su učenici pisali, stari dnevnici, poštanske knjige Područne škole Većeslavec te ostali predmeti iz davne povijesti školstva.
– Listajući te dnevnike može se primijetiti kako se rukopis s godinama pogoršavao, od krasopisa nije ostalo ništa – zaključio je Brkić.
Sve to moći će vidjeti svi zainteresirani po dovršetku ovog hvalevrijednog projekta koji svjedoči o povijesti mjesta i školstva u Većeslavcu, povijesti koja će se po broju učenika teško ikad više vratiti.
