Ivanu Mulvaju (33) iz Gotalova, naselja na području općine Gola, i njegovim roditeljima, Biserki i Zvonku, prije četiri godine srušio se cijeli svijet jer su saznali da Ivan boluje od multipla skleroze, i to težeg oblika.
Sve do početka 2019. godine Ivan je bio zdrav, imao je svoj posao, pomagao je roditeljima oko poljoprivrede i još zarađivao i kao klavijaturist, a onda su krenuli problemi s vidom da bi se vrlo brzo utvrdilo kako boluje od multiple skleroze.
Danas je Ivanov vid znatno oštećen, a više se ne može kretati bez pomagala pa jednostavno ovisi o pomoći roditelja Biserke i Zvonka.
– Sve je počelo svrbežom oko lijevog oka. Na nagovor oca, nakon tri mjeseca konstantnog trljanja očiju otišao sam k liječniku. Pretrage su pokazale da imam četiri lezije na mozgu i da zapravo bolujem od multiple skleroze. Radio sam kao pizza-majstor i kako sam rapidno počeo gubiti vid, vrlo sam brzo ostao bez posla – priča nam Ivan Mulvaj.
Paralelno s gubitkom vida, dodaje on, sve je više osjećao i gubitak snage i jednostavno više nije mogao hodati bez pomagala. Bolove koje i danas osjeća, kaže on, teško je opisati riječima, kao i činjenicu da je kao mladić u najboljim godinama osuđen ovisiti o drugima.
– Nije mi bilo lako pomiriti se s tim da više ništa neće biti isto kao prije i da bolujem od neizlječive bolesti. Ipak, podrška roditelja i prijatelja dala mi je potrebnu snagu da se nosim s tom dijagnozom. Sad je najvažnije da bolest više ne napreduje, odnosno da mi ne stvara nove tegobe. Kad bi mi se barem malo poboljšao vid i kad bih mogao hodati bez pomagala, bio bih presretan – kaže Ivan Mulvaj.
Svakih šest mjeseci odlazi na terapije u zagrebačku kliniku Rebro, a to mu olakšava svakodnevicu.
– Terapije imaju učinka, a nadam se da će donijeti i željeni napredak. Zbog teškog oblika bolesti odobrena mi je invalidska mirovina i imam pravo na 300 eura mjesečno. Naravno da mi to nije dovoljno za dostojan život, ali nekako se snalazimo – kaže on.
Najveći mu problem, zapravo, stvara prijevoz. Iako ima auto, zbog gubitka vida ne može voziti, a njegovi roditelji Biserka i Zvonko nemaju položen vozački ispit pa mu je potrebna i pomoć prijatelja.
– U šali kažem da imam auto, ali nemam vozača. No uvijek netko uskoči kad mi zatreba prijevoz da odem na terapije ili obavim nešto – dodaje Ivan.
Velika Ivanova ljubav je i glazba. Do dijagnoze svirao je klavijaturu, a naravno da mu teško pada što više ne ide na svirke. Ipak, nedavno je ponovno zasvirao, i to harmoniku, na fešti i sklopu ženskih igrara u Otočki.
– Bio je lijep osjećaj ponovno zasvirati i dirnuti u dušu sve one koji su bili u Otočki. Takve sitne stvari meni daju snagu da se borim sa svojom bolešću – zaključio je on.
Dijagnoza bolesti bila je velik šok i za njegove roditelje Biserku i Zvonka, pogotovo jer im je on sin jedinac.
– Imali smo još jednog sina kojeg sam rodila u sedmom mjesecu trudnoće, ali je nakon tri dana umro. Dvije godine nakon te tragedije rodio se Ivan i on nam je sve na svijetu. Kad smo saznali od čega boluje i kad je počeo gubiti vid i snagu, ponovno nam se srušio cijeli svijet. No ni mi ne gubimo nadu da će mu se stanje barem malo poboljšati – pričaju nam oni.
Ivanovi su roditelji nezaposleni, a zbog njegove bolesti nisu bili u mogućnosti pokrenuti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Bave se uzgojem graha i bundeva na malo pa od toga, kažu oni, nešto zarađuju, kao i od nadničarenja. S obzirom na životnu dob, ne mogu pronaći stalni posao.
Svi ljudi dobre volje koji žele pomoći Ivanu mogu to učiniti uplatama na njegov tekući račun čiji je broj HR 11 24020063 2064 71212 ili se javiti na njegov broj mobitela 099/ 869-6398.
