Za vrijeme naše ekspedicije u Južnoj Africi, gdje sam sudjelovao u istraživanju gmazova crnog kontinenta, prošli smo već mjesec dana od Cape Towna prema Indijskom oceanu. Poslije NP Kruger nema dalje na istok, to je najistočnija točka do koje smo stigli. Dalje je već Mozambik, zato ćemo skrenuti prema sjeveru. Usput zastajemo na još jednoj farmi. Igrom slučaja tu nas je usred tih savanskih prostranstava zatekao Božić i nema smisla da ga provedemo na kotačima te prihvaćamo poziv za gostoprimstvo na nekoliko dana, pod dobrim izgovorom da je baš tu poveća rupa u podacima rasprostranjenosti gmazova.
Obitelj Villa umjesto Biblije, njeguje pivu u ruci, sluša hard rock, hoda se bos i bez majice, pričaju masni vicevi. Mladi gazda Johannes Villa ponosno nam pokazuje svojeg Harley Davidsona s kojim je prokrstario pola Afrike, a bio je i u Europi. Tu je i kolekcija različitih brandova pivskih boca, suvenira s putovanja.
Pored kuće je bazen, kupamo se i sunčamo u prosincu u kupaćim kostimima, zajedno s
mladim i vrlo liberalnim kćerima Ville. Osim motora, Villa obožava i svoj roštilj, ali je
posebno ponosan na Brei, vrstu kotlića. Roštilj i kotlić nisu samo tipični načini pripreme jela za bjelačku Južnu Afriku, to je i smisao života Bura.
S velikom pažnjom pazio je na svaki komadić pečenog mesa, pazeći istovremeno na kotlić u kojem se mirisan gulaš krčkao na laganoj vatri pola dana! Kad smo konačno krenuli na objed, sunce je već dobrano oslabilo! Poslije večere i nakon nekoliko piva, odlučio je da nas je njegov devetogodišnji sin provoza sa svojim Land Roverom po mraku i groznom makadamu na vrh brda. Na sreću sin još uvijek pije voćne sokove, ali je i razvio već izvrsne vozačke sposobnosti!
Nažalost, Božić je prošao, a unatoč svima dražima farme Villa, moramo dalje. Južna Afrika
je ogromna, a posao čeka, a ja s tugom gledam posljednje građevine na farmi Villa…
Gorana Šafareka pratite na Instagramu, Facebooku i YouTubeu.
