Ako ste ikad čuli za Engima band onda ste čuli i za Mateja Baltića. Frontman istoimene grupe koja postoji već dugo godina s glazbom je počeo u drugom srednje. Ah ti lijepi, bezbrižni dani. Cijela priča krenula je iz prijateljstva i zabave, a Mateja je mikrofon zapao jer je najbolje pjevao. Zna se da bendove prati vojska obožavateljica, no Mateju to tad nije bilo na pameti.
– Bila je ekipa, bila je svirka, bila je zezancija i dopalo nam se pa smo krenuli. Nakon završetka srednje škole krenuo sam na tečaj, na vokalnu akademiju u Zagreb, upisao sam smjer pjevanja i smjer solfeggio, teoriju. Bio sam tamo dvije godine nakon čega sam se jako htio prebaciti u pravu srednju školu, no sve je igrom slučaja propalo, bio je to splet nesretnih okolnosti – govori nam Matej kad smo ga pitali kako je sve počelo.
Baltić svira klavijature, gitaru, bas, i bubanj u tragovima, kako kaže. Najdraža mu je ipak akustična gitara. Baš nju Matej svira u raznim coverima koje snimi. Pjesma Pratim te pokojnog Toše Proeskog bila je posljednji takav odabir. Naime, Toše je pjevač kojeg Matej vidi kao uzor, on mu je najdraži. Obožava njegov stil, njegovu glazbu, a daleko najboljim vokalom u Hrvatskoj Matej smatra Dinu Jelusića.
Zanimalo nas je misli li da išta mora popraviti u svom pjevanju, u svom opusu, Matej nam odgovara odmah, k’o iz topa, jer zna na čemu mora raditi.
– Raznovrsnost. U smislu da danas dolaze neki drugi trendovi u kojima ja nemam blage veze. Pritom mislim na Bubu, Jalu i slične. No, oni to nisu izmislili. Amerikanci to rade godinama. To Jeniffer Lopez radi oduvijek, samo je ovo seksipilna Amerikanka, a ovo bradati, jači muškarci. Ako usporediš njen tekst, to je isto, ‘tresi guzom’ i slično – kaže.
Biti glazbenik sport je koji traži puno ulaganja i puno odricanja. Odricanja su najviše privatne vrste. Moraš biti spreman na gubljenje društva, prijateljstava, cura.
– Imao sam dvije ljubavi u životu, mislio sam da je to to. Nakon tri godine njoj smeta moja glazba. Onda npr. kad prijatelj slavi rođendan pa te zove, jednom ne možeš doći, drugi put ne možeš doći, treći put te ni ne zove – govori on.
Glasnice treba paziti kao i sve ostalo, prije nastupa ima zagrijavanje glasnica koje traje kao jedno sportsko zagrijavanje, 25, 30 minuta. Tijekom nastupa pak, dok su glasnice vruće, ne smije se pretjerivati s alkoholom. Ajd jedan gemišt, dva, tri, pet, ali više od toga baš i ne.
NASTUP NA TALENT SHOWU?
– Pokušao sam jednom u srednjoj školi. Nisam znao pjevati kao danas, ali rek’o idem, da guzica vidi puta. To je grozno. Morali smo u 6 sati ujutro biti tam, svi smo u jednom studiju, čekamo, na red za pjevanje sam došao u 19 sati. Nisam mogel gledati, a ne pjevati – prisjetio se. S druge strane, kaže da ugovori koji se u takvim emisijama dobe na potpis su rigorozni, Matej to nikad ne bi potpisao. Ti od svojeg glasa i od svojeg pjevanja nemaš ništa.
Zna se da pjevači i bendovi imaju ubitačan vikend ritam. Ili su ga barem imali, dok nije bilo ovih korona zabrana. Još ako preko tjedna radiš, u petak svirka cijelu noć, subota spavanje pa navečer opet svirka, nedjelja spavanje i odmor, a ponedjeljak je već tu.
– Sve je to stvar osobne prilagodbe, prilagodbe tijela. U početku sam bio gotov, svirka do 12 sati, iz mene više ne izlazi. Kako je vrijeme prolazilo, tako je išlo to dalje. Treba vježbati, glas se brže potroši ako ga ne vježbaš- otkriva on.
ENIGMA BAND
Enigmu čine frontmen Matej Baltić, Mario Vujčić na bubnjevima, Mihael Domović na bas gitari, Dalibor Minić na gitari i Antonio Novosel na klavijaturama. Kad se osnuje bend, znate da je ključno odabrati pravo ime, lako pamtljivo, upečatljivo, dojmljivo. Slično kao i u svim drugim stvarima. Sjeća se Matej da je bilo puno vijećanja oko imena.
– Prvi prijedlog je bio da budemo ‘OK band’, no odeš na Facebook ima ih osam, samo kod nas. Ne znam zapravo tko je došao na ime Enigma, bilo je još nekih dječjih ideja kao ‘Noćne ptice’, ali to je propalo jako brzo – prisjeća se s osmijehom. Spomenimo kak se sastav Engima banda skroz promijenio od dana osnivanja, jedina konstanta je Matej.
Zanimljivo, Matej je na prvu gažu sa sadašnjim sastavom benda kasnio. Nastupao je na festivalu u Daruvaru, na festivalu koji je kasnio s početkom dva sata, taman koliko je računao da ima vremena stići na gažu u Đurđevac. I kad je već krenuo prema Đurđevcu, odakle su ga svi zvali da gdje je i što radi, Mateju su javili da je pobijedio na festivalu i da mora doći otpjevati pjesmu.
Zbog benda je to odbio jer obećao je ljudima da stiže do 23 sata. Prvo mjesto je izgubio, na kraju je bio drugi, a u Đurđevac je stigao u 23.05. Dakle, na vrijeme.
Dečki nastupaju posvuda, granice nema. Donji Miholjac, Osijek, Varaždin, Makarska, Austrija, bili su i u Njemačkoj, u Hamburgu. Najbolja preporuka im je – YouTube. Tamo imaju puno snimaka koje ‘daju rezultat’. Ljude danas ne zanima toliko, ajmo reći, kvaliteta snimke, već što sviraš, kaže Baltić.
Komentar na koronu i mjere? – Koma. Kao i sa svime ostalim, kažu. No, ne smiju se žaliti. Kaže Baltić kako su svirali dosta toga od lipnja pa dosad, jako malo toga je otkazano ili prebačeno. Veseli to kad znaju bendove kojima je pola svadbi prebačeno.
– Sad je stvar još gora. Stavili su nas muzičare i ugostitelje u neki ‘polulockdown‘. Možemo sve, a ne možemo ništa. Nemamo gdje svirati, nitko ne dopušta više od 10, 25, 50 ljudi – priča.
Probe dečki imaju srijedom ili četvrtkom, ovisno o događaju koji ih čeka za vikend. Prema tome se određuje što će isprobati, navježbaju nekoliko važnih stvari.
– Publika se u zadnjih godinu, dvije jako promijenila. Puno je zahtjevnija, ponese ih trenutak. Samim time, mi se ne možemo prepustiti osjećaju, već moramo dobro razmisliti prije iduće pjesme koju ćemo svirati. Kod nas oduvijek ima dvije strane publike. Ona strana koja želi većinom narodne pjesme, tipa Halld i slično, te ima ona strana koja voli Prljavce, malo Grašu i to je to – otkriva Baltić i drugu stranu medalje.
Upitan za najdraži nastup govori kako ih je bilo više. Jedan od njih je onaj u Đurđevcu kad su bili predgrupa Petru Graši. Bilo je jako puno ljudi, po tome je nastup bio upečatljiv. Bili su predgrupa i Škori i Lidiji Bačić kad je također bilo pregršt ljudi.
– Najviše što znam da smo nastupali pred sedam tisuća ljudi. Ipak, izdvojio bih solo koncert za Novu godinu tu u Đurđevcu. Napunili smo predvorje Starog grada, bili smo i mi sami u šoku. Doslovno smo ostali ‘paf’. Bilo je i puno svirki u zatvorenim prostorima, po kafićima, gdje se skupe ljudi pa nastane ludnica, brutalna atmosfera – kaže Matej.
Nije mu strano u društvu malo zasvirati, zapjevati, uostalom pravi muzičari to naprave bez problema jer vole pjevati, vole svirati. A nemoralne ponude?
– Ne bih rekao nemoralnih. Nije ih baš bilo, valjda su grudnjaci postali preskupi. Šalu na stranu, nema toga danas više. Doleti pokoji telefonski broj na klavijature i slično, ali grudnjaci su prošlost – smije se on.
Matej snima puno covera, što sam, što s bendom. Bubnjar Mario Vujčić ima volju i opremu za snimati kvalitetne video uratke, pa takvi ispadnu. Prije su puno surađivali sa Svenom Fučkom, a videe možete vidjeti na YouTubu. Svoje covere Matej uređuje sam, a trajanje ovisi o tome što si je on zamislio u glavi. Otprilike ode jedan dan. Kaže nam kako si zna sjesti u svoj domaći studio, radi i radi, pa kad otvori vrata vidi da je vani svanulo jutro. Dan i noć jednostavno prolete kad radi što voli.
Želje za budućnost?
– Trenutno moram reći – opstati. To je realno. Želja je čak i ne biti poznat, već normalno živjeti od pjevanja, sviranja. Nikakvi bijesni automobili, već samo normalan život. Nemam niti želju ni potrebu željeti više od toga. Znam puno ljudi koji su tome težili pa su propali ili se promijenili na lošije – govori Matej.
Ako još niste čuli Enigmu kako svira, onda vam sugeriramo da to ispravite što je brže moguće. Dečki su sve bolji, sve traženiji. Poslušajte na njihovom YouTube kanalu kako sviraju i kakvu energiju donose. Nećete požaliti.
