simbol prošlih vremena

FOTO Yugo i Drago išli su od Alpi do Balatona, čak su mu ga i ukrali, a danas je on simbol sjećanja na zajedništvo, prve ljubavi i jednostavnija vremena

Jednom su mi ga čak i ukrali. Budi me policija u 2 u noći i govore 'gospodine, ukraden vam je auto, pronašli smo ga'. A ja nisam ni znal da je ukraden. Znali su mi doći i ponuditi 500 eura, no on meni ima sentimentalnu vrijednost. - prisjeća se Dragutin sa smiješkom.

18:00h
0
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

‘Al’ nijedno čudo nije bilo ravno onome kad je stari uparkir’o u bašću Jugu 45′ – pjeva Sejo Sexon u pjesmi Zabranjenog pušenja. Kultna numera Jugo 45 proslavila je iovako slavno vozilo, simbol Jugoslavije, simbol običnog čovjeka. Nekad niste mogli proći ulicom, a da iz nekog čoška ne proviri Yugo, samo što nije iz paštete iskakao. Danas su neka druga vremena kada cestama vladaju druge marke.

Prolazeći Đurđevcom ispred jedne kuće u više sam navrata vidio crveni Yugo, crven kao ljubav. Ispostavilo se da taj Yugo i jest ljubav. Ljubav Dragutina Magdića (79), nekadašnjeg đurđevačkog ‘šnajdera’, vitalnog čovjeka u zlatnim godinama. Morao sam pitati nešto o autu, nije mi vrag dao mira.

Dakle, Drago je Yugo kupio davne 1989. godine u Zagrebu, friško, ispod čekića. Želio si je crvenu boju, voli ju, voli veste crvenih boja, majice, to mu se sviđa. Prije Yuga imao je još jednu Zastavu, Skalu. Možda će vam biti poznatije ako kažemo i narodno ime – Stojadin.

Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

– To je moj Yugo Koral kupljen u dućanu Crvene Zastave. Imao je i malo bolje gume pa sam ga odabrao. Nemrem se potužiti, ne traži puno. Zet me ‘špota’ komu više čuvam ovo kad imam puno noviju Opel Astru u garaži. Ušao je u 31. godinu i redovno prolazi na tehničkom, eventualno treba kojekaj stegnut, popravit nekaj manjeg – govori nam Dragutin.

Nije član nikakvog oldtimer kluba niti ide na okupljanja. Njemu je njegov Yugo razglednica prošlih, mlađih dana. Posebno je impresivna činjenica kako je Yugo u 30 godina nakupio oko 150 tisuća kilometara, što je malo.

– Služi mi za otići do gorica, na plac, do Lidla i te kratke udaljenosti. Ima kuku kaj moja Astra nema, pa priključim prikolicu i otpeljam kaj treba – ističe prednost nad novim, modernijim vozilom. No, nekad je išao i dalje, puno dalje.

Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

– Prešel sam čuda s njim, od Mađarske preko Jadrana do Austrije. Praktično od Balatona do Alpi. Jednom su mi ga čak i ukrali. Budi me policija u 2 u noći i govore ‘gospodine, ukraden vam je auto, pronašli smo ga’. A ja nisam ni znal da je ukraden. Znali su mi doći ljudi i ponuditi 500 eura da ga prodam, no on meni ima sentimentalnu vrijednost. – prisjeća se Dragutin sa smiješkom.

Za današnje prilike Yugo troši visokih 10 litara. Pravljen je u vrijeme kad su cijene goriva bile znatno niže i nije se gledalo koliko neki auto troši. Hvali se Drago kako Yugo prkosi vremenu koliko to može, najviše misleći na činjenicu kako auto ne hrđa. Dragutin rado priča o prošlosti u kojoj se dotakne i nedavno preminule supruge. Nju je uzela zloćudna bolest. Podrška su mu kćer i zet, Vesna i Toni, dermatovenerologinja i direktor jedne uspješne tvrtke. O njima rado priča s puno, puno ponosa. Njihovu podršku rado prima.

Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

A Yugo? On je parkiran pred kućom, za njega danas nema mjesta u garaži, tamo je Astra. I neka je. Yugu nije ni mjesto u zatvorenom, mjesto mu je na ulici, u njegovom najboljem izlogu. Yugo je sjećanje na zajedništvo, na prve ljubavi i neke ljepše godine. Ili kako pjeva Zabranjeno pušenje: Ali meni je u glavi uvijek ista slika, isti fleš, stara kuća, mala bašća, i u njoj Jugo 45. U kući puno smijeha, u bašći Jugo 45.

Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

čitam...