Povodom Noći muzeja u Galeriji “Slavko Kopač” u Vinkovcima križevački umjetnik Igor Brkić izlaže 18 terakota s motivima glave koje propituju izraze lica i kroz njih govore o svakodnevnim situacijama u kojima se nalazimo.
A sad, ozbiljno. Glave Igora Brkića njegov su duhoviti obračun sa nesmiljenom i okrutnom našom sadašnjicom. Kako su glave sa Uskršnjih otoka koje su djelomična Brkićeva inspiracija, korespondirale sa događajima, stilovima i licima u svom vremenu i prostoru, tako se i njegove glave referiraju na suvremene pojave i lica u društvu. One su autorovo viđenje suvremenih tipova ljudi i situacija, ali i dobrohotna i zabavna kritika današnjeg čovjeka i njegovih sasvim ljudskih mana. Forma kojom se Igor Brkić poslužio (uz već spomenute glave s Uskršnjih otoka) je forma košnice. Ona svojim masivnim i stabilnim volumenom omogućava jednostavnu, a opet izražajnu mimiku na licima koja iz te forme izranjaju. Neke likove ja autor precizno oblikovao, a nekima je karaktere izrazio grubim, sirovim potezima, upravo u skladu s njihovim karakterom (Nokaut, Ljut ko sikira). Košnica je bila Brkićeva inspiracija i na razini motiva. Naš je život danas organiziran kao u košnici. Svodi se na ritam: radi , jedi, spavaj, radi, jedi, spavaj ili kao što kaže Zijevo u stripu,: „Radi, radi, radi, ne stigneš se ni naspavat”.
Prepoznajete li Namigušu ili E-boya? Imate li i vi svoga Zijevu, Zbunjenog ili Živču? Možda ste u nekoj glavi prepoznali i sebe ili susjeda? Nadam se da vas nije nokautirala rata kredita, račun za struju ili plin ili, nedajbože, kakav lokalni maloljetni Rambo, kao što se to dogodilo glavi pod nazivom Nokaut. U svakom slučaju, zabavno je i intrigantno prepoznavati i tražiti tko je tko, a sigurno je da će svatko od nas u ovim glavama prepoznati potpuno različite osobe. Volimo umjetnost koja je zabavna, a cijenimo onu koja je intrigantna i poticajna. Veseli što je autor u ovoj formi i ovakvom umjetničkom izričaju vjerojatno pronašao nepresušan izvor inspiracije tako da ovo sigurno nije zadnja ovakva izložba koju ćemo gledati.
Gordana Juran-Ratković, prof.
Igor Brkić (Tuzla, 1976.) akademski je kipar i profesor likovne kulture. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2002.godine. Samostalno je izlagao 1996. u galeriji Gimnazije Sisak, 2003. u Zavičajnom muzeju Ivana Sabolića u Peterancu, 2004. u multimedijalnom centru Kuglana 2 u Koprivnici i 2006. u Galeriji Koprivnica gdje povodom svjetskog prvenstva u nogometu izlaže ciklus slika The Name Of The Game, 2009. izlaže sakralnu plastiku u crkvi Sv. Ane u Križevcima. Gljive ludare izlaže 2009. u galeriji Kluba kulture u Križevcima, na Zrinskom trgu u Koprivnici i 2010. u kavani Art u Vinkovcima,u sklopu umjetničkog programa vinkovačkih jeseni.
Sudjelovao je na skupnim izložbama od Križevaca, preko Širokog Brijega, Sarajeva, Stona, Čitluka, Dubrovnika, Zagvozda (Festival glumca) do Varaždina i Maribora.
2004. godine na smotri Drava art anale u Koprivnici osvaja prvu nagradu stručnog žirija, 2011. nagrađena mu je skulptura na izložbi Privatno i javnu u Mostaru, ( BiH).
Dva njegova rada krase javne prostore u Rasinji, a po jedan u Velikom Grđevcu, Staroj Ploščici i Knešpolju, ( BiH). Sudionik je Land art festivala Slama 2011 godine, a 2012. izlaže u programu međunarodnog uličnog festivala Cest isd’ Best.
Te iste godine proglašen je osobom godine u gradu Križevcima u izboru križevačkog portala Križevci info.
Voditelj je likovne galerije križevačkog Kluba Kulture, ( KVARK),
Zaposlen je u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor” kao likovni pedagog, a djeluje i kao član Kulturnog vijeća grada Križevaca.